hrvatski

Eksperimentalni modeli za predviđanje skupljanja betona velikih čvrstoća

U inženjerskim modelima skupljanja betona na makrorazini koji su danas najčešće u upotrebi i dio kojih je bio predmet raznih istraživanja i analiza, skupljanje betona uglavnom je definirano u ovisnosti o tlačnoj čvrstoći. Budući da sastav betona uglavnom nije poznat u fazi projektiranja betona, tlačna se čvrstoća nameće kao parametar pomoću kojeg je najprikladnije definirati ovisnost skupljanja o sastavu betona. U vlastitoj praksi za vrijeme duljeg perioda istraživanja i projektiranja sastava betona primijećeno je da zakonitost promjene skupljanja u odnosu na tlačnu čvrstoću djelomično odstupa od one koja je prihvaćena u postojećim modelima, a to se uglavnom odnosi na betone velikih čvrstoća. Stoga je provedeno opsežno istraživanje u kojem je ovisnost skupljanja o tlačnoj čvrstoći promatrana za široki raspon tlačne čvrstoće betona od 30 MPa do 100 MPa. U radu će biti prikazani vlastiti rezultati ispitivanja skupljanja betona velikih čvrstoća, uključujući autogeno skupljanje. Na temelju rezultata ispitivanja svojstava trideset i jednog sastava betona, njihove analize i usporedbe s postojećim modelima, razvijena su dva modela: DIS i DIS2V, pomoću kojih se predviđa veličina skupljanja nakon prestanka njege betona i varijantu pomoću koje se predviđa ukupno skupljanje betona od trenutka početka vezivanja betona (uključujući autogeno skupljanje).

skupljanje; autogeno skupljanje; beton velike čvrstoće; eksperimentalni modeli; predviđanje skupljanja

nije evidentirano