hrvatski

Semantička tvorba u osječkom gradskom govoru

Učinkovita svakodnevna komunikacija i potreba članova svake govorne zajednice da jezičnim izražajnim sredstvima afirmira svoj identitet te i na taj način potvrdi svoju pripadnost određenom prostoru ili društvenoj grupi najistaknutiji su poticaji za nastanak gradskih govora. Riječ je o urbanim idiomima koji nastaju kao posljedica prelijevanja i preplitanja jezičnih pojava s nejezičnima uslijed naglog rasta veličine i uloge gradova u suvremenom društvu. Prožimanje regionalnih, odnosno dijalektnih obilježja s elementima standardnoga jezika, pod utjecajem društvenih čimbenika u uvjetima snažne urbanizacije, rezultira nastankom govora u kojima se potiskuju manje prestižne osobine organskih idioma te ih zamjenjuju inovativne. Prilagodba jezika potrebama urbane kulture, odnosno sposobnost jezika da prati promjene u društvenom životu govorne zajednice koja se njime koristi najčešće podrazumijeva otvaranje prema utjecajima prestižnih stranih jezika te aktiviranje vlastitih izražajnih mogućnosti što pridonosi brzini i lakoći komunikacije. U takvim okolnostima nastaju govori koje obilježuju leksička plodnost i inovativnost, semantička ekspresivnost, metaforičnost i asocijativnost te ludičko poigravanje značenjem. Nesporno je kako se leksičko blago u hrvatskom jeziku najčešće proširuje formalnom tvorbom (izvođenjem i slaganjem), no s druge strane daleko više imaginacije pokazuje se pri dodavanju novih značenja već postojećim leksičkim jedinicama, odnosno „starim“ riječima koje, zbog svoje neupadljivosti na formalnoj razini, često ostaju u drugom planu. Rječnik kao najfleksibilniji dio jezika, a posebno njegov semantički sloj, spremno odgovara na svaku promjenu u ljudskim aktivnostima u bilo kojoj životnoj sferi. Imajući to u vidu, u ovome radu posebna će se pozornost posvetiti upravo semantičkim pomacima bez promjene izraza, odnosno bez intervencija u morfološkom sastavu leksema tipičnih za osječki gradski govor. U tu svrhu bit će provedeno istraživanje na 100 ispitanika. U ispunjavanju upitnika sudjelovat će isključivo stanovnici koji žive od rođenja u Osijeku te su svrstani u dvije dobne skupine s istim brojem ispitanika i to: 50 ispitanika u dobi od 15 do 25 te 50 ispitanika u dobi od 35 do 45 godina. U istraživanje će biti uključeni ispitanici različitog društvenog i ekonomskog položaja te obrazovanja, a posebna će pozornost biti posvećena ravnomjernoj zastupljenosti obaju spolova te dobi govornika koji su svrstani u dvije dobne skupine između kojih je u prosjeku 20 godina razlike. Pretpostavka je da će se tako jasnije pokazati tendencije u semantičkoj tvorbi te otkriti leksik koji se mijenja od onog koji je postojan značenjem i uporabom. Od ispitanika će se zahtijevati da navedu kako neformalno imenuju pojmove iz svakodnevice u sljedećim značenjskim poljima: predmeti u svakodnevnoj uporabi (npr. cigla – 'mobitel'), zanimanje (kondor – 'kontrolor'), međuljudski odnosi i ponašanje (papuča – 'osoba koja vrijeme provodi uglavnom s partnerom' ; odlijepiti – 'biti ljut' ; ruganje – 'druženje popraćeno opijanjem') te karakterne osobine i izgled ljudi (specijalac – 'neinteligentna osoba' ; oči – 'ženske grudi'). Interpretacija ima za cilj pokazati koji mehanizmi prevladavaju pri semantičkim pomacima te postoji li dobna razlika u njihovoj primjeni. Također, govori se i o učincima semantičke tvorbe te koliko ona pridonosi ekonomičnosti, gipkosti i ekspresivnosti svakodnevnog izražavanja izvanjezičnih iskustava govornika urbane osječke sredine.

osječki gradski govor; semantička tvorba; semantička ekspresivnost

nije evidentirano