hrvatski

Pristupi usmjereni obitelji u ranoj intervenciji u djetinjstvu

Suočavanje s informacijom kako djetetov razvoj nije uredan i tipičan predstavlja veliki stres za roditelje. Poznato je da obiteljski kontekst utječe na razvojni ishod kod sve djece, neovisno o razvojnom riziku ili teškoćama putem stvaranja interakcijskih obrazaca u kojima je presudna kvaliteta interakcije roditelj-dijete. Ključno je pitanje kako osnažiti roditelje da bi aktivirali resurse koje posjeduju i pronašli načine da se suočavaju s problemima na koje nailaze. Učinkovitost rane intervencije proizlazi iz onoga kako se mijenja djetetova okolina odnosno koliko se okolina, a najviše roditelji, osposobi i ojača kako bi mogla prepoznati i reagirati na djetetove potrebe, a ne samo iz onog što se radi s djetetom. Intervencije kakve postoje danas uključuju, osim djeteta, i njegovo uže i šire okruženje. Programi koji pokazuju učinkovitost pokušavaju obuhvatiti što veći broj okruženja koji se nalaze oko djeteta naglašavajući da je obitelj kao primarno djetetovo okruženje čimbenik od posebne važnosti pri osmišljavanju programa. U omogućavanju pristupa uslugama stručnjaci zauzimaju aktivnu ulogu u prepoznavanju potrebnih vrsta potpore i stručnih usluga. Pri osmišljavanju intervencija i programa usmjerenih prema obitelji valja razmišljati o nekoliko principa na kojima se temelje učinkoviti programi. U planiranju intervencije treba uzeti u obzir kontekst obitelji i zajednice, dnevni raspored i obiteljske rutine, odgovornosti, životne stilove, podršku okoline te obrasce obiteljske interakcije uz stručno vodstvo.

razvojna odstupanja; obiteljiski kontekst; učinkoviti programi; znanstvena utemeljenost

nije evidentirano