hrvatski

Teorijsko-metodološki prijepori u pristupu problemu religijske konverzije

U članku se konstatira kako u hrvatskoj sociologiji religije do sada nije bilo relevantnih istraživanja problema religijske konverzije. Međutim, zbog sve veće prisutnosti malih vjerskih zajednica različitih provenijencija pretpostavlja se kako će u Hrvatskoj porasti broj konvertita, što će morati uzeti u obzir buduća socio-religijska istraživanja. Gledajući općenito, mogu se izdvojiti dva glavna pristupa u istraživanju religijske konverzije. Prvi pristup, koji se oslanjao na tradicionalni biblijski opis preobraćenja Sv. Pavla na putu za Damask i koji je nastao u okviru sekularizacijske teorije, shvaćao je konverziju kao dramatičan i trenutačan čin, u kojem su presudnu ulogu imale izvanjske okolnosti, pa i nadnaravne sile. Drugi pristup oslanja se na rezultate brojnih istraživanja i naglašava kako je konverzija kraći ili duži proces u kojega osoba ulazi svjesno i svojevoljno. Potkrepu ovom pristupu daje više teorija, među kojima su istaknute teorija deprivacije, teorija uloga i teorija društvene mreže. U članku je dat kritički osvrt na svojevremeno vrlo popularnu teoriju pranja mozga, koja je naglašavala kako se u procesu konverzije koriste tehnike pranja mozga, kojima se potpuno može izmijeniti svjetonazor i svijest osobe, a čije su posljedice ireverzibilne. Međutim, istraživanja su demantirala nazočnost tehnika pranja mozga, što su često zloupotrebljavali tzv. antikultistički pokreti u procesu deprogramiranja. Kao teorijski zanimljiva i metodološki upotrebljiva u članku je istaknuta Lofland-Skonovdova tipologija, koja razlikuje šest modela konverzije i koja bi se, uz odrđene nadopune i izmjene, mogla primijeniti u istraživanju religijske konverzije u Hrvatskoj.

religijska konverzija; konvertiti; sekularizacijska teorija; teorija deprivacije; teorija uloga; teorija društvene mreže; pranje mozga; konverzija kao proces; Lofland-Skonovdovi modeli religijske konverzije

nije evidentirano