hrvatski

Radioaktivnost medljikovaca petnaest godina nakon černobilske katastrofe

Problem odabira uzorka koji na najbolji mogući način odražava stanje okoliša na širem prostoru već duže vrijeme predstavlja ozbiljan znanstveni izazov. Obzirom da u procesu sakupljanja nektara pčele pokrivaju površinu od više desetaka km2, uzorak meda, kao kompozitni uzorak sakupljen sa nekoliko stotina milijuna točaka, mogao bi biti jedan od najboljih slučajnih uzoraka reprezentativnih za šire područje. U medu je već godinama, pored 40K kao prirodnog izotopa kalija, gotovo redovito moguće pratiti i prisustvo 137Cs, [1-3]. 137Cs je nastajao kao nusprodukt atmosferskih testiranja termonuklearnog oružja, a velike varijacije u nivoima njegove aktivnosti u tlima uzrokovane kontaminacijom nakon akcidenta u Černobilu 1986. su posljedica značajnih razlika u aktivnostima i/ili količinama oborina tijekom relativno kratkog perioda kontaminacije [4]. Značajne razlike u aktivnosti i dugogodišnjem ponašanju 137Cs ustanovljene su kod nektarnih tipova meda u odnosu na medljikovce. Za razliku od jasno izraženog trenda snižavanja aktivnosti 137Cs u nektarnom medu drvenastih biljaka i u livadnom medu, aktivnosti 137Cs u medljikovcima ne pokazuju sličan trend, a što medljikovce izdvaja kao veoma dobre, dugotrajne indikatore kontaminacije okoliša cezijem [3, 5]. Gama-spektrometrijske analize aktivnosti 40K i 137Cs u uzorcima medljikovaca prikupljenih tijekom 2001. u jelovim i smrekovim šumama na području Gorskog Kotara, Velebita i Like potvrđuju indikatorske osobitosti medljikovaca. Petnaest godina nakon Černobilskog akcidenta aktivnosti 137Cs u jelovim i smrekovim medljikovcima još su uvijek relativno visoke. Aktivnost 137Cs u dvadeset analiziranih uzoraka mjerena je u rasponu između 5.4 Bq/kg i 23.8 Bq/kg, uz prosječnu aktivnost od 13.0 ± 4.8 Bq/kg. Obzirom na aktivnosti 40K koji je pronađen u rasponu od 68.4 – 160.7 Bq/kg uz prosječnu aktivnost od 98.3 ± 22.6 Bq/kg, analizirana je serija relativno čistih jelovih i smrekovih medljikovaca s manjim primjesama drugih tipova meda. To su potvrdili i rezultati polenovih analiza odnosno mjerenja elektrovodljivosti prikupljenih uzoraka. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da će biti moguće pratiti stanje kontaminiranosti okoliša 137Cs analiziranjem njegove prisutnosti u medljikovcima još desetljećima. Jedini bitni ograničavajući faktor pri tome će svakako biti njegovo vrijeme poluraspada od 30.1 godina.

radioaktivnost; medljikovci

nije evidentirano