hrvatski

Problemski aspekti etno-antropološkog pristupa interkulturalizmu: odabrani primjeri

Pisati o odnosu etno-antropologije i interkulturalizma/multikulturalizma ponešto je nezahvalan zadatak ne zato što su poveznice skrivene ili nedostatne, već zbog toga što ih je previše da bi se većina njih mogla analizirati ili pak samo spomenuti u jednom tekstu. Promišljanje, analiza i interpretacija Drugosti s različitim kvalitativnim i metodološkim predznakom kroz povijest i razvoj etnologije i antropologije konstanta je tih znanstvenih disciplina. Stoga je ovaj tekst pokušaj vrlo parcijalnog naglašavanja nekih punktova koji funkcioniraju poput svojevrsnih paradigmi i smjerokaza u njihovu razvoju: metodologije, tema, epistemologije i etike inskribiranih u dijakronijski luk etno-antropoloških istraživanja. Klasična etnografska istraživanja poput onih Bronislawa Malinowskog ili Margaret Mead nezaobilazna su jer označavaju „rođenje moderne socijalne antropologije“ i kanoniziraju radikalni metodološki imperativ dugotrajnoga terenskog istraživanja među udaljenim zajednicama tadašnjih ili nekadašnjih kolonija. Njihovo upoznavanje bilo je uvjetovano i učenjem njihova pojmovlja ili pak svladavanja jezika što je preduvjet izravnog kontakta i komunikacije s članovima istraživanih zajednica. U takvom je kontekstu Margaret Mead generirala istraživanje na Samoi koje anticipira rodnu i feminističku antropologiju – u suvremeno doba neodvojivu od interpretacije „tribalnih“ praksi imigranata i imigrantica na Zapadu, u našem slučaju Europi, a čega smo se dotaknuli kroz problem španjolske kriminalizacije ablacije klitorisa te paradigmatske i u medijima puno prisutnije afere islamskog vela – l’affaire du voile islamique. Domaća je, hrvatska, etnološka i etnografska produkcija kroz „obnovu tradicijskih praksi“, napose dekapitacije vola u mjestu Pupnat na otoku Korčuli, ali i kroz kritičku analizu reakcija na tu „narodnu navadu“ u kolovozu 1999. godine bila, ujedno, mjestom produkcije kao i odmaka od prakse koja se ispostavila ipak previše okrutnom za suvremenu publiku. Taj nas primjer dovodi do srži širenja pojma stranosti, jer, značajno je, „egzotika“ i nesvakidašnji oblici kulturnih praksi otkrivaju se i u „vlastitom dvorištu“ jednako kao što je u vlastitom dvorištu Velika Britanija, kroz kapilarno etnografsko terensko istraživanje Paula Willisa sedamdesetih godina, otkrila zasade klasne reprodukcije unutar obrazovnog sustava.

Interkulturalizam, antropologija, tradicija, etnografija

nije evidentirano