hrvatski

O pojedinim problemima izrade rječnika hrvatskoga jezika 16. stoljeća

Rani novi vijek donio je hrvatskoj glagoljskoj knjizi urušavanje iz srednjovjekovlja naslijeđene trojake artikulacije književnoga jezika, što je osobito dobro vidljivo upravo u jeziku hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa kao općenito najkonzervativnije skupine tekstova, gdje nalazimo nekoliko bitno različitih književnojezičnih koncepcija. Njima valja pribrojiti i pokrajinske književne jezike koji se u 16. stoljeću razvijaju u okvirima latiničkoga sociolingvističkog kompleksa. U ovome će se izlaganju iznijeti razmišljanja o pojedinim problemima koje nameće izrada rječnika hrvatskoga jezika 16. stoljeća, koja su potaknuta jezičnim istraživanjima izdanja Šimuna Kožičića Benje i protestantske tiskare u Urachu. Među njima je jedno od temeljnih pitanja koliko nam uistinu rječnika treba. Drugim riječima, može li se uopće, i u kojoj mjeri, odvajati rječnik hrvatskostaroslavenskoga od rječnika hrvatskoga jezika te rječnik hrvatskoga jezika zastupljena unutar različitih sociolingvističkih kompleksa (glagoljičkoga i latiničkog)? Osobito je zamjetan izostanak zajedničke istraživačke strategije među različitim institucijama koje proučavaju najranija razdoblja hrvatske jezične povijesti bez obzira na to što su njihovi korpusi zapravo – komplementarni, dok se upravo ondje krije važan poticaj za izradu paralelnih korpusa zbog specifičnosti hrvatske tropismenosti i dinamična prepletanja književnojezičnih registara.

povijest hrvatskoga književnog jezika ; hrvatsko glagoljaštvo ; 16. stoljeće ; rječnik

nije evidentirano