hrvatski

Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije u kontekstu crkvenoslavenske leksikografije

Od 1991. Staroslavenski institut u Zagrebu objavljuje Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Rije je o povijesnome, višesveščanome, referentnome rječniku hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika koji se irađuje na osnovi usporednoga korpusa hrvatskih crkvenoslavenskih spomenika (s grčkim i latinskim usporednim tekstovima kadgod su utvrđeni) iz razdoblja XI/XII. - XVI. stoljeća. U više nacionalnih slavističkh leksikografija izrađuju se rječnici crkvenoslavenskih idioma. Intenzitetom se rada u području crkvenoslavenskih idioma ističu češka i bugarska paleoslavistika lekiskografska zajednic. No, tu su i izrađivači rječnika makedonskoga crkvenoslavenskoga jezika, a više su ili manje uspješni pokušaji izrade rječnika crkvenoslavenskih idioma zabilježeni i u drugim zemljama (Ukrajini, Srbiji). Valja razlikovati ona leksikografska djela koja su usmjerena na kanonske, starocrkvenoslavenske tekstove od onih koja su usmjerena na crkvenoslavenske jezične sustave specifične za pojedine slavenske narode. Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije pripada drugoj navedenoj skupini, odnosi se na tekstove koji pripadaju hrvatskome crkvenoslavenskome jezičnome susstavu. U izlaganju se iznose podaci o svojstvima Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redacije, njegove izrade, kao i korpusa na osnovi kojega se izrađuje te se oni uspoređuju sa svojstvima drugih, važnijih među paleoslavističkim leksikografskim pothvatima (računalnim i papirnim korpusima) i izdanjima, na osnovi kojih se može bolje razumjeti mjesto i značaj Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije i njegova korpusa u cjelokupnoj paleoslavističkoj leksikografiji.

rječnik; hrvatski crkvenoslavenski jezik; crkvenoslavenska leksikografija

nije evidentirano