hrvatski

Bioaktivne komponente ljekovitog bilja u vodenim tinkturama koje se mogu korisiti kao dodaci prehrani

Prvi pisani tragovi upotrebe ljekovitog bilja u narodnoj medicini potječu od Sumerana, 3000 godina prije Krista. Razvojem znanosti, postavljeni su uvjeti za analizu aktivnih sastojaka bilja te otkrivanja bioaktivnih komponenti koje predstavljaju široki spektar prirodnih spojeva. Postojanje dokaza o blagotvornosti utjecaja bioaktivnih komponenti na zdravlje ljudi pokrenulo je brojna nova istraživanja, međutim, procjenjuje se kako je istraženo tek deset posto tih spojeva. Ljekovito bilje pokazalo se učinkovitim u liječenju i ublažavanju mnogih bolesti i stanja, a primjenjuje se u različitim oblicima: čaj, sirup, ulje, tinkture, tablete ili kapsule. U ovom radu ispitano je 6 biljaka koje se najčešće konzumiraju kao čajevi ili vodene tinkture: menta, melisa, lipa, gospina trava, kadulja i majčina dušica. Od osušenog biljnog materijala pripremljeni su biljni ekstrakti pri sljedećim uvjetima ekstrakcije: 60 minuta, 80°C, brzina miješanja 250 okretaja/min. Nakon toga su vodene tinkture profiltrirane te im je određena antioksidacijska aktivnost (AOA) primjenom ABTS i DPPH metode te im je utvrđen sadržaj polifenola. Metoda DPPH temelji se na redukciji slobodnih DPPH (2, 2-difenil-1-pikrilhidrazil) radikala antioksidansom koji služi kao donor atoma vodika ili elektrona dok se kod ABTS metode kao radikal koristi plavo-zeleno obojeni radikal-kation 2, 2'-azinobis (3-etilbenzotiazolin-6-sulfonske) kiseline (ABTS radikal) koji se formira oksidacijom otopine ABTS-a. Cilj rada bio je procijeniti očekivanu antioksidacijsku aktivnost na temelju određenih polifenola, jer je upravo biaktivni učinak povezan sa sadržajem polifenola i antioksidacijske aktivnosti. Rezultati su pokazali raspon sadržaja polifenola od 21- 60, 5 mg/g biljke te antioksidacijske aktivnosti koje su se razlikovale ovisno o primijenjenoj metodi te je kod ABTS metode raspon bio 3, 5-13, 7 mmol/L, dok je kod DPPH metode bio 1, 1-8, 9 mmol/L. Primjenom jednostavnih regresijskih modela ustanovljena je čvrsta veza između sadržaja polifenola i AOA određene DPPH metodom (R2=0, 72), dok se kod odnosa polifenola i AOA određene ABTS metodom nije utvrdila veza među promatranim varijablama (R2=0, 0035). Navedeni rezultat je pokazatelj mogućnosti korištenja jednostavnog regresijskog modela za određivanje očekivane AOA, ukoliko će se koristiti DPPH metoda. Rezultat upućuje na zaključak kako u vodenim tinkturama ljekovitog bilja (mente, melise, lipe, gospine trave, kadulje i majčine dušice) dominiraju bioaktivne komponente koje mogu donirati atom vodika ili elektrona te bi kod vodenih tinktura bilo primjerenije koristiti DPPH metodu u određivanju AOA.

ljekovito bilje; vodene tinkture; antioksidacijska aktivnost; polifenoli; jednostavni regresijski modeli

Ovaj rad doprinos je projektu „Primjena mikroreaktora u praćenju antioksidacijske aktivnosti samoniklog bilja (MICRO-AA)“, projektni broj HR.3.2.01-0069, koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF) putem Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala.