hrvatski

Teorija arhitekture I, Priručnik za praćenje nastave

Kolegij Teorija arhitekture I diplomskog studija Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prezentira i istražuje konceptualne okvire i teorijske sustave koji definiraju i informiraju arhitektonski diskurs i djelovanje u razdoblju moderniteta. Istražuju se korijeni moderniteta u 18. stoljeću i razdoblju prosvjetiteljstva kao kolijevke zapadne moderne misli, ključna previranja i teorijska razmatranja na prijelomu 19. i 20. stoljeća, te uspostavljanje i kodifikacija Modernog pokreta u prvoj polovini 20. stoljeća. Spomenutim se teorijskim sustavima pristupa kroz izabrane i u kontekstualnom smislu diskutirane arhitektonske primjere i pripadajuće izvorne tekstove. Analize obuhvaćaju uvid u novu filozofsku i metodološku potku prosvjetiteljskog razdoblja kao same temelje moderniteta ; definiranje novih fokusa interesa arhitektonske teorije i nastup nove generacije teoretičara: C. Perrault i preispitivanje autoriteta vitruvijanskog naslijeđa ; M. A. Laugier, Q. de Quincy i ideje izvora i tipološkog razvoja arhitekture ; J. F. Blondel, E. L. Boullée, C. N. Ledoux – vizionarska generacija i diskusija nove uloge arhitekture u društvenom kontekstu ; J. J. Winckelmann, G. B. Piranesi i pitanja antičkog temelja suvremenog arhitektonskog razvoja ; izazovi napoleonskog vremena i primijenjene teorije J. N. L. Duranda ; koncepti nacije, idealizma te perspektive klasicizma na primjeru K. F. Schinkela. Ispituju se glavni fokusi i problematika teorija razvijenog 19. stoljeća: J. Ruskin, W. Morris – između moderniteta i romantizma ; izazovi historicizma, pitanje autentičnog stila i geneze oblika u teoriji G. Sempera. U okviru problematike visokog modernizma diskutira se njegova kompleksna pozadina i višestruke političke, socijalne i kulturalne dimenzije. Postavlja se dijagnoza novog društvenog stanja i analiza velegrada kao lokusa razvoja moderniteta: F. Tönnies, G. Simmel, M. Weber ; rasprava potencijala te uloge i poslanja umjetnosti: pitanje njenog društvenog angažmana ili autonomije – W. Benjamin, T. Adorno, G. Lukács. Promatra se formiranje i kritička kodifikacija Modernog pokreta, teorijski rad njegovih glavnih teoretičara i ideologa: N. Pevsner, S. Giedion, H. R. Hitchcock ; ciljevi i preokupacije arhitektonske produkcije: Le Corbusier, Mies van der Rohe, W. Gropius, Hannes Meyer i Neue Sachlichkeit ; formiranje i razvoj CIAM-a te inicijalne tenzije, heterogenost i razmimoilaženja.

Teorija arhitekture I; kolegij diplomskog studija Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; modernitet; prosvjetiteljstvo; Moderni pokret

nije evidentirano