hrvatski

Pregled psihoanalitičkih pristupa holokaustu, uz primjer tumačenja "Devetog kruga"

U ovom članku pokušat ću dati pregled najvažnijih psihoanalitičkih osvrta na traumu holokausta, ponajprije kao temelja psihoanalitičkim promišljanjima fašističke i totalitarne ideologije u radovima psihoanalitičara Wilhelma Reicha i predstavnika Frankfurtske škole, kao „događaja bez svjedoka” (Shoshana Felman i Dori Laub), te kao dijela studija traume (Cathy Caruth i Catherine Malabou). U drugom dijelu članka pozabavit ću se tumačenjem filma Deveti krug slovenskog redatelja Francea Štiglica, razmatranjem psihoanalitičke teorije Viktora Frankla i njegova djela Doživljaji jednog psihologa u koncentracijskom logoru. Egzistencijalna psihoanaliza odnosno logoterapija Viktora Frankla, poslužit će kao temelj tumačenja filma Deveti krug, budući da smatram kako je holokaust događaj čije je svako tumačenje, u smislu interpretativnog davanja smisla nemislivom, kaosu, primarnom, tek pokušaj traženja kauzalnosti u kontingentnom „radikalnom zlu”, budući da holokaust kao trauma po svojoj težini ima status nemislivog, neinterpretabilnog.

trauma ; holokaust ; psihoanaliza

nije evidentirano