hrvatski

Uloga biskupa Strossmayera u procesu crkvenoadministrativne integracije područja sjeverne Slavonije u Đakovačku biskupiju

Oslobađanjem Slavonije i Srijema od osmanske vlasti krajem 17. i početkom 18. st. na tim je područjima uspostavljena civilna i vojna teritorijalno-administrativna uprava. Također, nove okolnosti zahtijevale su i određene crkvenoadministrativne promjene na istom teritoriju. Tako je obnovljena Srijemska biskupija, a rezidencija Bosanske biskupije ponovno je uspostavljena u Đakovu, no već 1773. dvije su biskupije sjedinjene u jedinstvenu Bosansku i srijemsku biskupiju sa sjedištem u Đakovu. S obzirom da su obje biskupije zauzimale teritorijalno neznatan prostor, Sveta Stolica pristupila je širenju granica nove biskupije, nauštrb susjednih Zagrebačke i Pečuške biskupije. Uslijed tih promjena krajem 18. st., jedan je dio župa s apsolutnom hrvatskom većinom na području Slavonije ipak ostao u sastavu Pečuške biskupije. To je pitanje aktualizirao đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer sredinom 19. st., no njegovu zahtjevu tada nije bilo udovoljeno. Međutim, u konačnici je pitanje ponovno potegnuto uslijed državnoadministrativnog razgraničenja između Kraljevine Mađarske i Kraljevine SHS nakon Trianonskog sporazuma 1920. Tako je Sveta Stolica 1923. reagirala uspostavom Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju pod upravom đakovačkoga biskupa, na čitavom teritoriju koji je do tada pripadao Pečuškoj biskupiji, a nalazio se u sastavu Kraljevine SHS. Napokon, taj je teritorij de iure pripojen Đakovačkoj ili bosanskoj i srijemskoj biskupiji tek 1972.

Josip Juraj Strossmayer; Slavonija; crkvena uprava; Đakovačka biskupija; Pečuška biskupija

nije evidentirano