hrvatski

Pitanje izručenja ratnih zločinaca i rad Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

Načelni dogovori oko pitanja sankcioniranja ratnih zločina postignuti su na Moskovskoj i Teheranskoj konferenciji te konferencijama u Jalti i Potsdamu. Kako su ti dogovori provedeni u djelo svjedoče i dokumenti Zemaljskih komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača koje su osnovane kao dio istražnog aparata nove vlasti u Jugoslaviji nakon rata. Oni svjedoče o zadacima koji su postavljani pred komisije, konkretno ovdje se radi o najvažnijem izvršnom zadatku koji se odnosio na pitanje izručenja ratnih zločinaca i njegovu provedbu. Na postignute rezultate značajno je utjecao manjak djelatnika i stručnog osoblja te nedostatak materijalnih sredstava. Osim toga uočena su neujednačena mjerila prema kojima se utvrđivala krivica te je nerijetko pri donošenju odluka unošen i politički subjektivizam. U prilog tome govori i činjenica da je u to doba pravni sustav bio tek u nastajanju, a pitanje normiranja krivičnog zakonodavstva bilo je tek fragmentarno riješeno. Sveukupni međunarodni odnosi nisu bili poticajni, a Zapadni saveznici bili su podosta skeptični prema “pravdi prvog naleta”, pritom ne ispuštajući iz vida globalne, geostrateške interese i planove.

Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, izručenja, ratni zločini, Zapadni saveznici

nije evidentirano