hrvatski

Diskontinuitet i/ili utočište? Spomenici Domovinskog rata u prostoru javnosti

Postupci arhiviranja, ideologizacije i izmještanja sjećanja te odnos prema mjestu kao društvenom okviru, a ne specifičnoj lokaciji uvjetuju promjene koje se razmatraju u kontekstu spomeničke plastike i njezina upisivanja u javni prostor. Tijekom stoljeća, monumentalna skulptura pokazala se idealnim umjetničkim medijem kojim je moguće priopćiti mitove, izraziti važnost pojedinačnog ili skupnog događaja, no materijalizacija sjećanja osjetljiva je kategorija koja je, uz ostalo, podvrgnuta stalnim reinterpretacijama i promjenama. Radovi u javnom prostoru trebali bi uznemirivati prije nego što će ponuditi prividnu koherenciju, a pritom ne bi trebali svjedočiti o autoritarnim oblicima moći. U mnogim primjerima javni je prostor tek odslik populističkih obrazaca, što je samo jedna od posljedica njegova neprimjerenog iskorištavanja. Javni prostor nije neutralan niti ga je moguće uniformno koristiti ; u njemu se odražavaju promjenjivi pa i konfliktni društveni odnosi koji ovise o povijesnim okolnostima i njihovu aktualnom shvaćanju. U brojnim sredinama dolazi do čestih promjena u javnom prostoru ; neminovnom razvoju koji se temelji na tradiciji i kulturnopovijesnom nasljeđu konfrontirana je negacija povijesti ili promjena njezina narativa.

Domovinski rat; apstrakcija; antispomenik; kultura sjećanja; javni prostor

Biblioteka Zbornici HGZD-a ; knj. 1.