hrvatski

Socijalna stratifikacija i rodne uloge u slikarstvu Jerolima Miše

U hrvatskoj povijesti umjetnosti, u vezi s portretnim dijelom opusa Jerolima Miše uvriježile su se sintagme poput "iznimna kvaliteta psihologizacije" i "socijalna empatija". Temeljem analize inventara njegovih slika (poze, rekviziti, radnje kojima su zaokupljeni i prostori u kojima su smješteni likovi) u ovome izlaganju dekonstruirat će se tipološki obrasci koji dominiraju njegovim prikazivačkim postupkom. U skladu s Mišinim djelovanjem u okviru dvaju miljea – u Zagrebu gdje je živio i Dalmaciji gdje je provodio ljeta slikajući – likove s njegovih slika moguće je podijeliti prema društvenoj klasi: na zagrebačke građan(k)e-intelektualce/ke i dalmatinske pučan(k)e. Pri tom rodnu nejednakost zamjećujemo u portretima dalmatinskoga puka, gdje su žene gotovo bez iznimke prikazane u submisivnim pozama (spuštene glave ili pogleda) pri rodno impliciranim radnjama (priprema hrane, pranje rublja, vezenje i uljepšavanje) u rodno obojenim prostorima (kuhinja, kupaonica, spavaća soba), zaokupljene golom egzistencijom, dok je moment intelektualne zaokupljenosti rezerviran za građansko-intelektualnu klasu, i to ravnopravno distribuiran na ženske i muške likove. Specifičnim narativom oblikujući kolektivni identitet tih društvenih skupina, Miše pridonosi stvaranju identitetskog konstrukta koji zastupa interese vladajuće ideologije (kapitalističke, patrijarhalne) i klase, čiji je i sam pripadnik. Na taj način reflektirajući društvenu stvarnost subjektivna vizura jedne dominantne skupine dobiva glas i vidljivost te daje drugoj skupini poziciju Drugoga, čime izravno utječe na pasivno (od strane publike, kritike i naposljetku povijesti umjetnosti) prihvaćanje i učvršćivanje društvenih stereotipa i nejednakosti.

Jerolim Miše; hrvatsko slikarstvo; reprezentacijske strategije; društvena klasa; rodne uloge; Drugi

nije evidentirano