hrvatski

Splitska međuratna likovna scena između modernizma i antimodernizma

U međuratnom razdoblju unutar splitske likovne scene postojale su raznovrsne likovne tendencije. Uz dominirajući umjereni modernizam, posebna pozornost posvećena je vrlo izraženoj antimodernističkoj tendenciji, koja je u to vrijeme predstavljala važnu komponentu u europskoj i hrvatskoj likovnoj produkciji. Kako likovni umjetnici tako i likovna kritika gotovo su ujedinjeni u neprihvaćanju avangardnih likovnih kretanja, a umjereni modernizam se u splitskoj sredini razvija u snažnom suglasju s tradicijom. Među splitskim kritičarima izdvaja se Ivo Delalle, koji kao jedan od pionira prihvaćanja Croceove estetike u nas, s bitno više razumijevanja piše o europskoj likovnoj suvremenosti, osobito kubizmu i ekspresionizmu. U splitskom međuratnom slikarstvu prepoznaju se karakteristike antimodernizma u djelima Vidovića, Joba, Bonacci Čika, Paraća, Tolića, Meneghellovih. Na području grafičkoga dizajna i karikature u djelima Radovana Tommasea, Ive Tijardovića i Angjela Uvodića rađenima u duhu art décoa zamijećeni su vrhunski dosezi. Kiparski kompleks splitske likovne scene razmatran je na djelima Petra Smajića i Dujma Penića.

splitski likovni modernizam, antimodernizam, likovna kritika, slikarstvo, grafički dizajn, karikatura, kiparstvo, Vladan Desnica

nije evidentirano