hrvatski

Stanice kao tensegrične strukture. Polja sila i citoskeletna napetost izmjereni u pojedinačnim glatkim mišićnim stanicama

Središnja hipoteza koju smo odlučili provjeriti bila je da se stanice ponašaju kao tensegrične strukture. Po toj hipotezi stanice održavaju oblik uz pomoć napetosti koju stvaraju aktin i miozin. Napetost uravnotežuju stanične strukture koje podnose kompresiju, kao što su mikrotubuli, te veze s ostalim stanicama ili supstratom. Neposredan je način provjere te hipoteze mjerenje sila kojima stanice djeluju na okolinu. Za tu smo svrhu uzgajali ljudske glatke mišićne stanice iz dišnog sustava na fleksibilnom supstratu. U supstrat smo umiješali sićušne fluorescentne kuglice koje služe kao pokazatelji deformacije supstrata. Razvili smo metodu za računanje sila kojima stanica djeluje na supstrat na osnovi slika fluorescentnih kuglica u supstratu. Izmjerili smo stanična polja sila za vrijeme kontrakcije ili relaksacije stanice pod utjecajem lijekova. Izračunali smo citoskeletnu napetost koristeći polja sila i opazili da je stanična čvrstoća proporcionalna s napetošću. Upravo je to glavna osobina tensegričnih struktura. Nakon depolimerizacije mikrotubula uz pomoć kolhicina, porasla je sila kojom stanica djeluje na supstrat. Taj rezultat suglasan je s tensegričnim modelom stanice, po kojemu mikrotubuli podnose kompresiju, a njihova depolimerizacija stoga prouzrocuje porast kompresije u supstratu. Naši rezultati pokazuju da je tensegrični model valjan model stanične mehanike, koji bi mogao razjasniti kako međudjelovanje citoskeletnih filamenata i uzajamne veze s okolinom stabiliziraju živu stanicu.

aktin; citoskelet; mikrotubuli; stanična mehanika; tensegritet

nije evidentirano