hrvatski

Junačka smrt u tuđini - reforma javnih matica u Hrvatskoj i Slavoniji za Prvoga svjetskoga rata

Razvoj instituta matičnih knjiga (krštenih odnosno rođenih, vjenčanih i umrlih) u europskom je pravnokulturnom krugu povezan s kršćanstvom, napose uz Katoličku i Anglikansku crkvu. Manje je poznato da su svjetovne vlasti u nj intervenirale već zarana, ponegdje i prije 24. sjednice Tridentinskoga koncila (1563.). Opseg te intervencije redovito je bio izraženiji u onim državama koje su predvodile u procesu izgradnje javne uprave. Između 1792. i 1914. godine vođenje navedenih matica bilo je prema francuskom obrascu potpuno podržavljeno u većemu dijelu europskih zemalja, uključujući Ugarsku (1894.), no razmjerno je raširen ostao i mješoviti tzv. državno-crkveni sustav, u kojemu su matične knjige sukladno svjetovnim propisima nastavili voditi vjerski službenici. Jedna od inačica takvoga mješovitog sustava bila je uoči Prvog svjetskog rata na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji. Uređene gotovo nepreglednim nizom patenata, naredaba, okružnica i naputaka, od kojih je dio potjecao još iz doba Josipa II., a dio bio recipiran tek kroz manje-više ujednačenu praksu, potpadajući pod djelokrug Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade civilne su matične knjige i za po svoj prilici najstručnijega suvremenika bile »zanemarena pastorka Pepeljuga« (M. Lanović), već na koncepcijskoj razini nedorasla i modernim migracijama i povećanoj konfesionalnoj raznolikosti. Primjerenija sve izraženijoj vjerojatnosti preminuća izvan rodnoga mjesta bila su načela vođenja matičnih knjiga za djelatne i mobilizirane vojne osobe (u nekim slučajevima i za članove njihovih obitelji), ustrojenih u djelokrugu zajedničkoga Ministarstva rata te ugarskoga Ministarstva zemaljske obrane, no taj podsustav bio je tek djelomice usklađen s civilnim matičarstvom, a dobivanje za građane nužnih izvadaka (bračno stanje, nasljeđivanje, socijalna skrb i sl.) izravno od vojnih vlasti skopčano s raznim poteškoćama (najmanje 50 000 mobiliziranih hrvatsko-slavonskih pripadnika umrlo je izvan zemaljskih granica, bez osnove za upis u civilne matice). U tim okolnostima Odjel za bogoštovlje i nastavu proveo je nekoliko reformskih zahvata, od kojih se u vezi s ratom naročito ističe osnivanje pri svakom civilnom matičnom uredu »Matica u ratu palih i u povodu rata preminulih« 1917., kada se pod vodstvom J. Šilovića počelo i s izradom jedinstvenoga zemaljskog »Katastra poginulih hrvatskih junaka«.

Hrvatska; Slavonija; matične knjige; matice umrlih; Katolička crkva; upravno pravo; pravna povijest; demografija; ljudski gubitci; Prvi svjetski rat

nije evidentirano