hrvatski

(Re)konstrukcija praslavenskog identiteta u Nodilovoj studiji i u Pričama iz davnine

U radu će se komparativno promatrati elementi sustava praslavenske mitologije (bajoslovlja) u studiji Stara vjera Srba i Hrvata, na glavnoj osnovi pjesama, priča i govora narodnog Natka Nodila, koja je izlazila u razdoblju između 1885. i 1890. godine u deset knjiga Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, i u Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Nodilo je svoj rad oblikovao na temeljima mitološke teorije o postanku usmenih narativnih tekstova, oblikovane u radovima braće Grimm, Maxa Müllera, Aleksandra Afanasjeva i nekih drugih autora. Njegova se rekonstrukcija slavenskog bajoslovlja razlikuje od prethodnih autora po tome što je svoj rad temeljio na analizi epskih i baladnih tekstova sabranih na južnoslavenskom prostoru, a ne usmenih pripovijedaka, što su činili njegovi prethodnici. Književni povjesničari i folkloristi (Maja Bošković-Stulli, 1970. ; Joža Skok, 1995. ; Andrijana Kos-Lajtman i Jasna Horvat, 2009.) navode Nodilovu studiju kao jedan od stručnih radova o praslavenskoj mitologiji, koji je, uz djela Afanasjeva i Tkanyja, potaknuo Ivanu Brlić- Mažuranić da diskurs svojih umjetničkih bajki oblikuje pomoću elemenata stručnog i znanstvenog diskursa o praslavenskoj mitologiji. Složeni proces transformacije sastavnica usmenih kazivanja u sustav slavenske mitologije i dalju preobliku znanstvenih i stručnih diskurzivnih praksi u umjetničke tekstove sagledat ćemo u kontekstu procesa remitologizacije koji je karakterističan za kulturne prakse 20. stoljeća. This paper comparatively explores the elements of Proto-Slavic mythology in Nodilo’s study The Ancient Faith of the Serbs and the Croats (1885– 1890) and in the Tales of Long Ago by Ivana Brlić-Mažuranić. Nodilo’s work is based on the background of mythological theory about the origin of oral narrative texts exposed in the works of the Grimm brothers, Max Müller, Alexander Afanasyev and several other authors. Unlike his predecessors, Nodilo based his study about Slavic mythology on an analysis of South Slavic oral poetry and only rarely on prose narrative texts. Literary historians and folklorists (Maja Bošković-Stulli, Joža Skok, Andrijana Kos-Lajtman and Jasna Horvat) referred to Nodilo’s study as one of the works on Proto- Slavic mythology that, along with works by Afanasyev and Tkany, encouraged Ivana Brlić- Mažuranić to form the discourse of her artistic fairy tales by building on the elements of their scholarly discourse on Proto- Slavic mythology. The complex process of transformation of components of oral poems in the system of Slavic mythology and the further transformation of scientific and professional discursive practices in the artistic texts are considered in the context of the process of remythologising in the cultural practices of the 20th century.

Ivana Brlić-Mažuranić ; Natko Nodilo ; praslavenska mitologija ; remitologizacija ; umjetničke bajke

nije evidentirano