hrvatski

Kriza Osmanskog Carstva u 17. stoljeću i njezin odraz u hrvatskim zemljama

U modernoj historiografiji, kako svjetskoj tako i domaćoj, duboko se uvriježio stav da je Osmansko Carstvo od sredine 16. stoljeća pa sve do svojeg raspada 1923. proživljavalo duboku političku, društvenu i gospodarsku krizu. Taj je stav toliko snažno ukorijenjen da se o njemu može naći spomena u gotovo svim knjigama i člancima koji barem ovlaš spominju posljednja stoljeća osmanske povijesti. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća povela se rasprava o opravdanosti korištenja izraza „kriza“ i „opadanje“ za to razdoblje osmanske povijesti, a naročito za 17. stoljeće. Radovi osmanističkih povjesničara u posljednjih desetak godina podigli su spomenutu raspravu na razinu opće usuglašenosti u stavu da Osmansko Carstvo u 17. stoljeću nije propadalo, nego da je prolazilo kroz društveno-gospodarski preobražaj koji je imao svoje uspone i padove. Jedan od istaknutijih aspekata toga procesa bila je decentralizacija i promjena odnosa između centra i periferije Carstva. Cilj izlaganja jest razjasniti koliki je bio utjecaj spomenutog preobražaja na sjeverozapadnu periferiju Carstva, odnosno na hrvatske zemlje u 17. stoljeću, kroz promjene u funkcioniranju onovremene lokalne osmanske vlasti. Poznato je da su spomenute promjene utjecale na pogoršanje položaja nemuslimanskog stanovništva putem povećanja poreznog opterećenja. Među ostalim, pokušalo se dati odgovore na pitanja kako su se promijenili odnosi centra i periferije na primjeru hrvatskih zemalja, kako je nesigurnost uzrokovana naglim vojnim porazima u posljednja dva desetljeća 17. stoljeća utjecala na društveno-gospodarske odnose itd.

Osmansko Carstvo; kriza; Hrvatska; Dalmacija; Slavonija; šume; revolti

nije evidentirano