hrvatski

Katoličko stanovništvo župa Banja Luka i Ivanjska do 1818. godine

Prvenstveni cilj ovog rada bio je prezentirati sadržaj dijelova starih matičnih knjiga susjednih župa Ivanjska i Banja Luka, i podatke nastale analizom 25.020 upisa nastalih do konca 1818. godine. Najstarija od njih je ivaštanska matica krštenih iz razdoblja 1729.-1751. godine. Od nje su na području Banjolučke biskupije starije samo matice jajačke župe od 1719. godine. Ako tomu pridodamo i očuvane bilješke krštenja i vjenčanja fra Martina Gabrića iz 1728. godine, koje se uglavnom odnose na područje župe Rama, a nisu dio službene matične knjige, ova ivaštanska matica spada u najstarije na području nekadašnjeg fojničkog samostanskog distrikta. Spomenuto Anto Ivić samostansko područje obuhvaćalo je dio središnje Bosne, zapadnu i sjeverozapadnu Bosnu. Da su ove i ostale knjige najvećim dijelom očuvane, ima se zahvaliti upravo brizi redovnika franjevačke zajednice Provincije Bosne Srebrene, a napose Franjevačkog samostana u Fojnici. Tomu je zaslužan i tadašnji župnik fra Pavao Dragićević koji će i kasnije kao biskup, drugi po redu apostolski vikar, zahtijevati od župnika uredno vođenje matičnih knjiga u vikarijatu. Iz matičnih knjiga saznajemo iznimno vrijedne informacije o imenima i prezimenima, ali i o životu ljudi, vremenu, prostoru i načinu pastorizacije. U upisima krštenja postoje praznine koje se odnose na razdoblja poput habsburško-osmanskog rata 1736.-1739. godine. Poznate su i obrađivane okolnosti osmansko-austrijskih ratova 1716.-1718. i 1736.-1739. tijekom kojeg se odigrao Banjolučki boj 1737. godine. Njegove posljedice su važne za muslimansko bosansko stanovništvo jer se u okviru Osmanskog Carstva, suočenog s habsburškom vojnom silom, bez konkretne pomoći Carigrada, uspjelo uz velike gubitke obraniti vlastiti opstanak. U isto vrijeme, ovo je bio samo jedan od sukoba koji su ostavili tragične promjene na demografskoj slici katoličkog stanovništva, prvenstveno u donjem toku rijeke Vrbas. Tom aspektu ovdje poklanjamo posebnu pažnju. Područje u kojem se ovdje obrađuju demografska kretanja kroz povijest, a posebno katoličkog pučanstva, pojava, migracija i evolucija katoličkih prezimena, doseže Kozarac i Bosansku Gradišku, na zapadu obronke Kozare, na sjeveru pojas uz Savu između gora Prosara i Motajica, na istoku dolinu rijeke Vrbas, a na jugu obuhvaća područje grada Banje Luke i sela koja su pripadala ovoj župi. Cijeli ovaj prostor ne prelazi nadmorsku visinu od 1000 metara. Između ovih uzvisina, uz lijevu obalu hladnog Vrbasa uz njegovo ušće i uz obalu Save nalazi se riječna naplavina, niska ravan Lijevče polje. Ovo, jedno od najplodnijih dijelova Bosne, kroz povijest je bilo i poplavno područje. Nakon 1739. i ponovnog vraćanja uskog pojasa uz Savu u granice osmanske države, cijelo navedeno područje postaje dio pastoralne skrbi katoličke župe Ivanjska. Polovicom XVIII. stoljeća to je jedna od svega tridesetak preostalih i vrlo prostranih katoličkih župa u tadašnjem bosanskom apostolskom vikarijatu.

Matične knjige katoličkih župa Banja Luka i Ivanjska (kod Banja Luke); Apostolski vikaraijat u otomanskoj Bosni

nije evidentirano