hrvatski

Uvažavanje različitosti stilova učenja u nastavi likovne kulture

Unutar odgojno-obrazovnog procesa može se govoriti o kognitivnim stilovima, stilovima učenja, stilovima poučavanja, stilovima spoznavanja i stilovima mišljenja. Pojedini autori definiraju ove pojmove kao sinonime, dok drugi naglašavaju razlike među njima, u smislu šireg i užeg obuhvaćanja kognitivnih, fizioloških i afektivnih procesa, aktivnih tijekom učenja pojedinca. Uvažavanje stilova učenja učenika izrazito je važno ; naime, način na koji će učitelj posredovati odgojno- obrazovne sadržaje izravno utječe na način i rezultate učenja učenika, budući da će na različite načine poučavanja učenici različito reagirati. Istraživači na području učenja i poučavanja izveli su brojne klasifikacije stilova učenja. U ovom radu navode se one koje se mogu aplicirati na područje učenja i poučavanja likovne kulture. U nastavi likovne kulture (kao i u nastavi općenito) potrebno je poticati razvijanje i primjenu što raznovrsnijih stilova učenja, i to na način oblikovanja problemskih zadataka u kojima se kombiniraju različite vrste aktivnosti te primjenjuju metode rada kojima se obuhvaćaju svi stilovi učenja. Učenicima se, između ostalog, tako daje mogućnost da, osim razvoja svojih "jakih strana" , vježbaju i sposobnosti u kojima se ne ističu. Na taj način učenici mogu ostvariti potrebnu razinu sposobnosti za integrirano učenje, u svrhu cjelovitog razvoja njihove osobnosti. Cilj ovog rada jest ukazati na navedenu dimenziju odgojno-obrazovnog procesa koja se, unatoč svojoj važnosti, još uvijek nedovoljno ističe, kako u stručnoj literaturi, tako i u nastavnoj praksi.

kognitivni stilovi; stilovi učenja; nastava likovne kulture; nastavne metode; učenje

nije evidentirano