hrvatski

Vodstvo ustaškog pokreta i križari 1945.-1948.

Na temelju donedavno nedostupnih arhivskih dokumenata i literature autor prikazuje nastojanja vodstva ustaškog pokreta u emigraciji nakon 1945. da organizira borbu protiv komunističke vlasti i Jugoslavije u cilju obnove NDH. U tu svrhu planirano je povezati križarske gerilske skupine, koje su djelovale na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pod imenom Hrvatske oružane snage. Računajući na pomoć Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije i na sukob s komunističkim Istokom, politička orijentacija i izričaj ustaškog vodstva postala je prozapadna. U kontaktima s njime saveznički obavještajci, uglavnom zainteresirani za vojne informacije i za potencijale križara, inzistirali su na tome da je riječ isključivo o individualnim, a ne službenim vezama. Planovima vodstva da spriječe obnavljanje stranačke vojske i da uvede naziv Hrvatske oružane snage, kako bi izbjegli vjersku podjelu hrvatskog naroda, ispriječilo se ime križara, koje se već uvriježilo, ali i njegov zanemariv utjecaj. Nasuprot "kapitalističko-liberalističkom poretku" ustaško vodstvo naglašavalo je važnost državnog, zadružnog i privatnog vlasništva, kao i nužnost da seljački dom bude temelj "hrvatskog narodnog života". U fazi oružane borbe nije se predviđalo višestranačje, a nakon uspostave države planirala se izgradnja vlasti na načelima narodnog suvereniteta i demokracije. Težilo se povezivanju Hrvatske s "europskom unijom" i Ujedinjenim narodima. Gašenjem gerilskog pokreta u domovini pod učinkovitim udarcima komunističke vlasti planovi ustaške emigracije u potpunosti su spriječeni, a izostankom svjetskog sukoba kontakti s obavještajnim službama zapadnih sila nisu prerasli u ozbiljnije veze.

Ustaški pokret; križari; Hrvatska; komunizam

nije evidentirano