hrvatski

Pristup Nade Klaić diplomatičkoj građi i spisu Historia Salonitana maior

Jedan od najvećih doprinosa Nade Klaić hrvatskoj historiografiji jesu njezini radovi u kojima je analizirala srednjovjekovno diplomatičko gradivo. Nakon kritičke diplomatičke „škole“ Franje Račkoga, Ferde Šišića, Viktora Novaka te Mihe Barade N. Klaić je primijenila vrlo oštru i ne uvijek diplomatičku metodu te je većinu isprava na kojima je temeljila svoje tvrdnje proglasila – falsifikatima. Ovakva „nediplomatička“ metoda izazivala je s pravom kontroverze i nerazumijevanje, ali i na određeni način usporila daljnji razvoj ove znanstvene pomoćne discipline. Spisom Historia Salonitana maior (HSM) N. Klaić također se bavila, a čitanjima i tumačenjima nekih njegovih dijelova opet je izazvala rasprave.

Nada Klaić, diplomatička građa, Historia Salonitana maior

One of Nada Klaić’s greatest contributions to Croatian historiography are her papers in which she analysed Croatian medieval diplomatic documents. After the critical diplomatic “school” of Franjo Rački, Ferdo Šišić, Viktor Novak and Miho Barada, N. Klaić applied a very strict method, which was not always diplomatic, and declared most of the documents to be forgeries. Nevertheless, she used to base her conclusions on these documents. This ‘non-diplomatic’ method rightly caused controversies and was met with disapproval, and in a way it slowed down the development of this auxiliary science of history. N. Klaić also studied the document Historia Salonitana maior, and her reading and interpretation of some of its parts also sparked debate.