hrvatski

Alzheimerova bolest – gerijatrijski gerontološko- javnozdravstveni prioritet

Aizheimerova bolest (AB ; F007G30) po broju oboljelih čini 60 % svih demencija. Najčešće demencije, uz AB, jesu vaskularna demencija, demencije frontotemporalnog režnja te demencija Lewyjevih tjelešaca, koje zajedno čine gotovo 90 % svih demencija. Ako se ne provodi sustavno registriranje ovih bolesti, opseg problema nije transparentan. Nerijetko se AB vodi pod općenitom dijagnozom (pre)senilne demencije ili psihoorganskog sindroma te ostaje neprepoznata ili nepravovaljano dijagnosticirana. Iznimno je važno napomenuti da starenje povećava rizik od pojave demencija, ali ne vodi bezuvjetno u demenciju te je štetno kada se simptomi demencije pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja. To upućuje na veću potrebu za edukacijom različitih profila stručnjaka u radu sa starijim osobama i društva u cijelosti te za ranim, aktivnim i pravilnim dijagnosticiranjem kognitivnih poremećaja. Ključnu ulogu u ranom otkrivanju kognitivnih poteškoća, odnosno AB i drugih demencija imaju specijalisti obiteljske medicine, jer prve simptome najčešće primjećuje obitelj, skrbnici ili sama starija osoba. Nužna je procjena rizičnih čimbenika za nastanak AB, kao i stupnja kognitivnog oštećenja, diferencijalna dijagnostika, registriranje komorbiditeta, registracija promjene svakodnevnih aktivnosti osobe te praćenje bolesnika i terapijskog učinka koje provodi tim specijalista obiteljske medicine i specijalista gerijatra. Prijeko je potrebno prepoznati fiziološke i kognitivne promjene u okviru starenja, poput blage zaboravljivosti koja se očituje zametanjem stvari i otežanim prisjećanjem riječi, i razlikovati ih od bolesnoga stanja i demencije. Blagi kognitivni poremećaj može predočivati preddementnu ili prodromalnu fazu AB i drugih demencija tijekom koje dolazi do postupnoga progresivnoga kognitivnog propadanja. Bitno je odrediti postoje li objektivni dokazi o kognitivnom propadanju te njihov karakter i stupanj. Prema definiciji, demencija nastupa onoga trenutka kada kognitivni poremećaji interferiraju sa svakidašnjim aktivnostima oboljele osobe. Promjene životnoga stila poput tjelesne aktivnosti, zdrave prehrane, mentalnoga treninga i kontrole kardiovaskularnih rizičnih čimbenika omogućuju odgađanje kognitivnoga propadanja.

Alzheimerova bolest, gerijatrija, gerontologija, javno zdravstvo, prioritet

nije evidentirano