hrvatski

SLAVONIJA IZMEĐU TRADICIJE I MODERNOSTI U RODA RODINIM PRIPOVIJESTIMA IZ SLAVONIJE

Tekstovi Alexandera Roda Rode koje je prikupio, odabrao i grupirao priređivač zbirke Pripovijesti iz Slavonije Vlado Obad nastajale su u poprilično dugom razdoblju: od posljednjega desetljeća 19. stoljeća pa čak do četvrtoga desetljeća 20. stoljeća. Budući da je riječ o autoru koji je u najvećoj mjeri nepoznat i stručnoj i široj kulturnoj javnosti, tekstovi što ih je priređivač preveo i objelodanio, lokalizirao, kontekstualizirao i opremio podacima o vremenu nastanka, prvom objavljivanju i slično, izvrstan su materijal kako za usporedno čitanje Roda Rodinih tekstova s tekstovima etabliranih hrvatskih realističnih pripovjedača (Josip Kozarac, Ksaver Šandor Gjalski, Vjenceslav Novak i drugi) tako i za propitivanje vrijednosti i mjesta zavičajne (regionalne) književnosti u prvoj polovini 20. stoljeća u širem kontekstu. Književna se Slavonija u prvim desetljećima 20. stoljeća ponajprije motri iz vizure književnih djela Kozaraca pa je tematiziranje ljudi, događaja i običaja s gledišta čovjeka kojemu hrvatski nije materinski jezik i koji u svojim socijalnim promišljanjima Slavonije nije bremenit "tuđinskim" elementom, čini hvalevrijednim prinosom i mogućnosti da se ispuni praznina kad je riječ o hrvatskoj (slavonskoj) književnosti u spomenutome razdoblju. Temeljni je zadatak ovoga rada iščitavanjem odabranih tekstova detektirati elemente koje bismo nedvojbeno mogli etiketirati kao tradicionalne te one koje svojom subverzivnošću propituju sustav ustaljenih vrijednosti i najavljuju nešto novo. Ponajprije nas zanima slika Slavonije i Osijeka kao urbanoga multietničkoga središta, donesena s pozicije austrougarskoga časnika, Austrijanca, ali i zaljubljenika u slavonsku ravnicu.

Roda Roda; Pripovijesti iz Slavonije; realizam; tradicija; modernost

nije evidentirano