hrvatski

Animalistička književna poveznica: od predaje do Bestijarija i Cvijeta kreposti

Znanja o životinjama i njihova pojavnost u srednjovjekovnim i renesansnim književnim ostvarajima te njihove moralno-didaktičke poruke, okosnica su istraživanja književnih i kulturoloških relacija u ovom radu. Polazište studije je epopsa, tj. pupavac, ptica koja je nazočna u hrvatskoglagoljskom književnom korpusu, a kao natuknica potvrđena i u Rječniku crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije. Na primjeru odlomaka iz glagoljskoga Akademijina zbornika (sign. IVa 48) te na odlomku iz Tkonskoga zbornika (sign. IVa 120) nastojali smo dosegnuti ishodište literarne predodžbe pupavca u kontekstu brige za roditelje, što nas je odvelo u najdublje slojeve istočnjačkih predaja. Njihov odraz pronalazimo u Fiziologu i Bestijariju, a potom i u Cvijetu kreposti. U studiji smo se posebno osvrnuli i na pučka vjerovanja o pupavcu – izvorištu usmenosti na širem slavenskom prostoru uz recentnije hrvatske etnografske zabilješke.

književnost, predaja, pupavac, bestijarij, Cvijet kreposti

nije evidentirano