hrvatski

Provedba obrazovne politike iz perspektive učenika s teškoćama u razvoju i studenata s invaliditetom

Cilj ovoga rada bio je istražiti poglede učenika s teškoćama u razvoju i studenata s invaliditetom o njihovoj ulozi u provedbi obrazovne politike prema djeci s teškoćama i studentima s invaliditetom. U ovom istraživanju za analiziranje uloge studenata s invaliditetom u provedbi obrazovne politike korištena je kontekstualna teorija interakcija (Contextual Interaction Theory) utemeljitelja Hansa Bressersa. Osnovna je pretpostavka kontekstualne teorije interakcija da je politika proces koji se temelji na pregovaranju i sudjelovanju različitih društvenih skupina i organizacija, odnosno interakcijama različitih aktera. Stoga su podatci prikupljeni intervjuom u fokus-grupi. Provedeno je osam fokus-grupa, u periodu od siječnja 2014. do prosinca 2015. godine, kojima je obuhvaćeno 45 sudionika (učenika s teškoćama u razvoju završnih razreda srednjih škola i studenata s invaliditetom). Analizom rezultata dobiveno je osam kategorija koje opisuju ulogu učenika s teškoćama u razvoju i 125 studenata s invaliditetom u implementaciji obrazovne politike: (1) Motivacija ; (2) Znanje ; (3) Moć ; (4) Interakcije aktera ; (5) Kontekst invaliditeta ; (6) Kontekst jednakih prilika u visokom obrazovanju i (7) Kontekst korisničke perspektive. Rezultati pokazuju da je potrebno jačati kompetencije učenika i studenata kako bi stvorili mogućnosti za veću razinu sudjelovanja u donošenju provedbenih odluka ove politike. Negativna percepcija invaliditeta, nedostatno znanje za zagovaranje svojih potreba, neuvažavanje korisničke perspektive te slabo uključivanje korisnika u proces provedbe obrazovne politike prepreke su većem sudjelovanju učenika s teškoćama u razvoju i studenata s invaliditetom u provedbi obrazovne politike prema djeci s teškoćama i studentima s invaliditetom.

obrazovna politika; provedba politike; kontekstualna teorija interakcija; korisnička perspektiva; invaliditet

nije evidentirano