hrvatski

O bilježenju, izgovoru i prihvaćenosti hrvatskih standardnih naglasaka

Hrvatski standardni naglasni sustav detaljno je opisan u velikom broju radova iz područja generativne i strukturalističke lingvistike. Elastična stabilnost kao oznaka standardnoga jezika dopušta da jezična norma bude podložna promjenama. Poznato je da je od hrvatske samostalnosti tiskan znatan broj rječnika i normativnih priručnika hrvatskoga jezika u kojima hrvatski naglasni sustav – kvaliteta i raspodjela naglasaka nisu mijenjani. Istovremeno, napisano je puno radova u kojima se problematizira aktualna akcenatska norma pa se govori o nedosljednosti normativnih priručnika, zanemarenoj jezičnoj uporabi, govornom uzusu naobraženih sredina, prihvaćenoj normi, višem i nižem izgovornom varijetetu, i sl. Usto dio stručnjaka smatra da hrvatski jezik uopće nema hrvatski izgovorni standard te da bi trebalo definirati standardni hrvatski izgovorni identitet. Kolebanje vezano uz postojanje hrvatskoga izgovornoga standarda pokazali su izvorni govornici hrvatskoga jezika u istraživanju u kojem su trebali procijeniti pripadaju li tekstovi koje su slušali hrvatskom standardnom izgovoru. Istraživanje je provedeno na populaciji od 60 procjenitelja različite dobi, spola i obrazovanja. Dvoje izvornih govornika tekst je pročitalo standardnim izgovorom bez istaknutih zanaglasnih duljina, standardnim naglascima i proveli su sve asimilacije u tekstu. Čitali su upravo onako kako norma određuje standardni izgovor hrvatskoga jezika. Jedan je izvorni govornik bio kajkavskoga podrijetla, drugi štokavskoga. U tom istraživanju pokazalo se da govornici kojima je hrvatski jezik materinski gotovo ne prepoznaju hrvatski kao J1 već kao J1 izvornih hrvatskih govornika često navode bosanski jezik (ponajviše su to odgovori mlađe populacije). Inače, kao ocjenjivači hrvatski su govornici vrlo strogi. Hrvatska javnost najviše od nastavnika očekuje da govore hrvatskim standardnim izgovorom. Kako bismo utvrdili postoji li jezična politika kada je u pitanju standardni izgovor, u kolikoj mjeri postoji i gdje se ona provodi, provele smo analize i istraživanja opisa i propisa standardnoga izgovora, izgovora „uzornih“ govornika i stavova učenika prema standardnom izgovoru, čije ćemo rezultate ukratko prikazati. Prvo će se u radu dati pregled normativnih priručnika i glavnih zaključaka radova na temu hrvatskoga naglasnoga standarda. Zatim će se pokazati rezultati istraživanja naglasne politike hrvatskih govornih medija – HRT-a, RTL-a i Nove TV. Neka sociofonetska istraživanja pokazuju da bi izgovorni standard trebao biti onaj kojim općenito govore visokoobrazovane osobe – liječnici, nastavnici, pravnici, novinari... Zbog toga će se u radu, kao treće, iznijeti rezultati analize naglasaka i tih profesija u javnom medijskom govornom prostoru. Naposljetku će se izložiti i rezultati sociofonetskoga istraživanja o stavu učenika srednjih škola prema izgovoru svojih nastavnika. Teško je odgovoriti na pitanje što je standard u govorenom jeziku i kako dolazimo do njega. Kako odabrati govornike koji bi bili reprezentativni predstavnici standardnoga govora muči brojne jezikoslovce pa daju prednost uporabnoj normi objašnjavajući da se standardnost jezika ne ocjenjuje po priručnicima, nego po uzusu, jezičnoj uporabi. Hrvatska naglasna standardna norma trebala bi bilježiti suvremeni izgovor govornika hrvatskoga standardnoga jezika pa bi u rječnicima i priručnicima rijetke naglasne pojavnice u javnom govoru koji teži biti standardni barem trebalo tako i označiti.

Hrvatski standardni naglasci ; hrvatski govorni standard ; jezična uporaba

Objavljen samo sažetak