hrvatski

Barokna obnova Kneževa dvora

Potres 1667. godine teško je oštetio Knežev dvor – kompleksno zdanje, koje je u svojoj strukturi sačuvalo svjedočanstva preobrazbe od srednjovjekovnoga kaštela do raskošne gotičko- renesansne palače. Obnova Dvora tijekom posljednja tri desetljeća 17. stoljeća odigrala se u nekoliko faza, tijekom kojih se može pratiti i mijena odnosa Senata i državnih arhitekata, kao i odrazi njihova utjecaja na karakter zahvata. U početnom razdoblju članovi Senata – nadzornici za obnovu – izrađuju modele obnove koji uključuju restauraciju ranijega gotičko-renesansnog izgleda Dvora, posebno njegova pročelja i atrija, dok arhitekti iz Rima – Francesco Cortese i Paolo Andreotti – obavljaju funkciju voditelja gradnje. Prema takvim propozicijama i klesari angažirani na ponovnoj izgradnji atrija (1685.–1690.) – Jerolim Škarpa, Ilija Katičić i Nikola dello Gaudio – klešu tradicionalno, u duhu traženih replika. No pojavom u Dubrovniku 1689. godine novog arhitekta internacionalnog značenja – Sicilijanca Tommasa Marije Napolija – kojemu se na temelju izvora i stilske analize može atribuirati projekt ovalne kneževe kapele, otvorena je nova etapa obnove, u kojoj Dvor zadobiva barokni pečat. U tom pogledu, uz kneževu kapelu, od istaknutog su značenja i portali na prvom katu atrija, koje vjerojatno također koncipira Napoli, ali ih kleše, unoseći i vlastiti izraz, napuljski klesar Dello Gaudio. Visokom kvalitetom svoje barokizacije, a posebno same kapele, Knežev dvor je zadobio i novu poziciju u okviru baroknog Dubrovnika, ali i arhitektonska obilježja koja nadilaze okvire lokalnog značenja.

Dubrovnik, Knežev dvor, potres 1667., barok, Senat, Tommaso Napoli

nije evidentirano