hrvatski

Hrvatski školski priručnici iz logike u drugoj polovici 19. st. do pojave Arnoldove »Logike«

Kako se u drugoj polovici 19. st. hrvatski jezik učvrstio u Hrvatskoj kao nastavni, školski su priručnici iz logike, tiskani u to doba, gotovo svi bili pisani hrvatskim jezikom. Osnovne elemente logike sadrži već i metodički priručnik za nastavu vjeronauka, izdan 1850. god. u Zagrebu, što ga je napisao Stjepan Ilijašević. Koliko je poznato, prva relativno samostalna logika na hrvatskom jeziku gimnazijski je priručnik Vinka Pacela (Zagreb, 1868), koji sadrži formalnu logiku kantovsko-herbartovskoga usmjerenja. Nakon toga, sažetiju je logiku napisao Josip Giaser (Zagreb, 1878). Karakteristična je Glaserova psihologistička orijentacija u logici (oslanja se na Dittesa i Benekea). Logika Đure Arnolda (l. izd. 1888, 2. izd. 1898, nakon toga još tri izdanja) zastupa "formalno-realnu" koncepciju, kao posrednu između formalne (herbartovske) i realne logike (Trendelenburg, induktivna logika, logika posebnih znanosti), pri čemu je također prisutna i psihologistička crta. U to se doba izdaju i prijevodi. Tako je objavljen prijevod logike isusovca S. Tongiorgija (Zagreb, 1871, 1. i 2. dio) u skolastičkoj tradicji. Prevedna je i herbartovska logika M. A. Drbala, tada vrlo poznata u Monarhiji (Zadar, 1882., prev. P. Joković). Osim što navedene knjige prezentiraju nekoliko različitih u 19. st. zastupljenih koncepcija logike, one ujedno dokumentiraju i proces formiranja hrvatske logičke terminologije. Arnoldova je logika već vrlo bliska danas uobičajenoj terminologiji, dok starije logike svjedoče o nizu još uvijek poticajnih, kasnije napuštenih terminoloških rješenja.

školski priručnici; logika; formalna logika; skolastika; herbartovska logika; terminologija; S. Ilijašević; V. Pacel; J. Glaser; S. Tongiorgi; M. A. Drbal; Đ. Arnold

nije evidentirano