hrvatski

OSOBNI ORNAMENTI KAO SREDSTVO KOMUNIKACIJE U GORNJEM PALEOLITIKU I MEZOLITIKU NA ISTOČNOM JADRANU

U pokušaju razumijevanja kulture te društvenog ponašanja gornjopaleolitičkih i mezolitičkih populacija od osobite su važnosti nalazi osobnih ornamenata. Osobni ornamenti u svojim pojavnim oblicima (morske školjke i pužići, riječni pužići, životinjski zubi, modificirane životinjske kosti) ukazuju, uz postojanje univerzalne ideje ukrašavanja i smisla za estetiku, i na međusobne kontakte te puteve komunikacije. Hipoteza istraživanja postojanje je kontakata i sustava, odnosno mreže komunikacija između različitih populacijskih grupa na području istočnojadranske obale i njezinog zaleđa te između obale i zaleđa u razdoblju gornjeg paleolitika i mezolitika. Cilj istraživanja je interpretirati vizualnu komunikaciju i simboličko ponašanje gornjopaleolitičkih i mezolitičkih populacija na području istočnojadranske obale i zaleđa kroz nalaze osobnih ornamenata s jedanaest arheoloških lokaliteta: Abri Šebrn, Lim 001, Ljubićeva pećina, Nugljanska peć, Pupićina peć, Romualdova pećina, Šandalja II, Vešanska peć, Vela Spilja, pećina Vlakno i pećina Zala. Analizom nalaza osobnih ornamenata pokušalo se uočiti postojanje varijabilnosti u načinu ukrašavanja tijekom navedenih razdoblja, a postojeće promjene stavljene su u kontekst geoklimatskih promjena i prilagodbi u načinu života. U radu je analizirano ukupno 713 nalaza osobnih ornamenata iz razdoblja gornjeg paleolitika i mezolitika, a za svaki uzorak određena je taksonomska pripadnost i zabilježeno stanje očuvanosti nalaza, promjene u boji te su izvršena metrička mjerenja pomoću digitalne pomične mjerke. Analize pokazuju kako su osobni ornamenti u razdoblju gornjeg paleolitika (7%) daleko manje zastupljeni u odnosu na mezolitik (93%). U oba razdoblja prevladavaju nalazi osobnih ornamenata izrađeni od morskih pužića i školjki, a kao novina u razdoblju mezolitika na četiri lokaliteta javljaju se osobni ornamenti izrađeni od riječnih pužića. Osobni ornamenti izrađeni od modificiranih životinjskih zubā prisutni su u oba razdoblja, dok se osobni ornamenti izrađeni od modificiranih kosti javljaju samo u razdoblju gornjeg paleolitika. Nalazi probušenih životinjskih zubā najučestaliji su, količinski i po vrstama, u epigravetijenskim slojevima, dok su u razdoblju mezolitika za izradu osobnih ornamenata korišteni isključivo očnjaci običnog jelena. Rezultati analize ukazuju na postojanje kontakata i međusobne komunikacije onodobnih populacijskih skupina između istraživanih područja u razdobljima gornjeg paleolitika i mezolitika.

Istočni Jadran; osobni ornamenti; paleolitik; mezolitik; komunikacija

nije evidentirano