hrvatski

Humanističko vaspitanje izvan škole i porodice

Humanističko vaspitanje predstavlja pristup i proces koji se temelji na radovima humanističkih psihologa, prije svega Abrahama Maslowa i CarlaRogersa. Takvo vaspitanje naziva se još i vaspitanjem koje je usmjereno na čovjeka (osobu, učenika). Humanističko vaspitanje stavlja naglasak na mogućnost izbora, odnosno slobodu izbora sadržaja, aktivnosti, trajanja itd. U školi i porodici te su mogućnosti izbora znatno smanjene i ograničene. Zato mladima i odraslima ostaje slobodno vrijeme koje mogu provoditi izvan škole, porodice i radnog mjesta. U ovom radu slobodno vrijeme se shvaća kao vrijeme koje neka osoba može slobodno birati i koristiti isključivo za sebe i svoje potrebe, zatim to je vrijeme za optimalno ostvarivanje vlastitih mogućnosti te vrijeme za samopotvrđivanje vlastitih želja i mogućnosti (Maslow). Važna zadaća savremene škole je razvoj kompetencija koje su važne za organizaciju vlastitog života u slobodnom vremenu. Aktivnosti u slobodnom vremenu su rasterećene krutih okvira kakve često nameću školski kurikulumi i školska pravila. Uz takva pravila teško je doživjeti cjelovito ostvarenje odnosno samoostvarenje ljudske jedinke – čovjeka. I pored spoznaje i svijesti da to nije prihvatljivo školska događanja su još uvijek pretežno usmjerena na kognitivni razvoj. Iako su neki projekti i pravci reformske pedagogije prije stotinu godina nudili vaspitanje i nastavu koja je bliža potrebama svakog pojedinca (prije svega John Dewey, Marija Montessori, Rudolf Steiner i Celestin Freinet) škola je i dalje ostala naglašeno intelektualistička. Kod humanističkih pedagoga velika se pažnja posvećuje uređenju poticajne sredine za učenje i samopotvrđivanje djece i odraslih. Danas je važno preispitati klasične definicije slobodnoga vremena te ulogu toga vremena i aktivnosti u životu djece i odraslih. Znatnu ulogu u tome imaju digitalni mediji i načini komuniciranja (pametni telefoni, internet, društvene mreže). Humanistička pedagogija treba teorijski objasniti dileme koje se javljaju uz odnos realnog i virtualnog te aktivnog i pasivnog u slobodnom vremenu. Tim pitanjima bavi se autor ovog rada.

humanističko vaspitanje, humanistička pedagogija, poticajna obrazovna sredina, slobodno vrijeme

nije evidentirano