hrvatski

Početna studija za mapiranje praksi zaštite djece i povezanih potreba glede radne snage u jugoistočnoj Europi - Hrvatska: Završno izvješće

Ova studija bavi se pitanjem formalnog i neformalnog obrazovanja, uvjeta za rad i budućih potreba u vezi obuka socijalnih radnika uključenih u zaštitu djece. Glavna svrha studije je mapiranje postojećeg edukacijskog okvira za socijalne radnike i pružanje uvida u njihove edukacijske potrebe. Vidljivo je, iz odgovora sudionika, da je percepcija socijalnog rada negativna. To je, u određenoj mjeri moguće pripisati prirodi socijalnog rada kao profesiji koja je uključena kada se ljudi suočavaju s teškim situacijama. Ova studija implicira da postoji potreba za poboljšanjem vještina koje su vezane uz percepciju javnosti, poput rada sa članovima zajednice, održavanje transparentne komunikacije i odnosa s javnošću. Obrazovanje socijalnih radnika u Hrvatskoj je ujednačeno, a dostupno je na samo jednom sveučilištu. To daje jedinstven standard za profesionalce, ali i sprečava prijenos znanja među stručnjacima koji su studirali socijalni rad na različitim obrazovnim ustanovama (sveučilištima). Većina usvojenih kompetencija koje se uče u sklopu sveučilišnog obrazovanja su kombinacija pravnih kompetencija i vještina vezanih uz savjetovanje. Istraživačke kompetencije, iako se podučavaju, najčešće se spominju kao one koje se najmanje primjenjuju u stvarnom radu. To se objašnjava opsegom posla i činjenicom da sudionici ne smatraju istraživanje prioritetom unutar svojeg posla. Pitanje djelokruga rada spominje se u različitim kontekstima. Sudionici osjećaju preopterećenje brojem korisnika i opsegom posla koji obavljaju. U vezi s tim, spominju vještine koje se tiču zaštite vlastitog mentalnog zdravlja i osobnog integriteta i kao ključne vještine za socijalne radnike i kao one koje najviše trebaju. Ove vještine su najvažnije za mlade socijalne radnike koji su zbog nedostatka iskustva najviše izloženi stresu i potencijalnim profesionalnim pogreškama. Zbog opsega posla i nedostatka sposobnosti da se nose sa složenim situacijama, socijalni radnici imaju tendenciju da se usredotočuju na administraciju i broj predmeta koje su riješili, umjesto na dubinu i kvalitetu usluga koje pružaju svojim korisnicima. Iz tog razloga vrlo je važno osigurati dovoljno treninga za povećanje kompetencija i pružiti im potrebna znanja o tome kako poboljšati radne procese.

zaštita djece, socijalni rad, mapiranje praksi, potrebe radne snage

nije evidentirano