hrvatski

Tjelesna aktivnost i upravljanje stresom

U ovom radu su razmatrane višesmjerne i multidimenzionalne promjene obilježja sportaša ili vježbača te psihološka i fiziološka dobrobit akutnog i redovitog vježbanja. Empirijski nalazi, koji su prikazani u radu, upućuju na povezanost tjelesne aktivnosti sa kognitivnim funkcioniranjem i upravljanjem stresom. Dobiveni rezultati u mnogim studijama pokazuju povezanost osobina ličnosti i bioloških procesa te redovitog vježbanja kao pretpostavke tjelesne spremnosti koja omogućava kvalitetu života i bolje upravljanje sa stresom. Istraživački nalazi ukazuju na iznimno složene odnose između utjecaja redovite tjelesne aktivnosti na biokemijske, fiziološke i psihološke promjene unutar organizma vježbača i sportaša. Nadalje, empirijska istraživanja upućuju na postojanje dvosmjerne veze između bioloških procesa i tjelesne aktivnosti, a temelji se na plastičnosti neurobiološkog funkcioniranja i razvoja organizma. Dobiveni rezultati su potvrdili pozitivan utjecaj redovitog vježbanja na psihološku dobrobit i mentalno zdravlje. U radu se pod promjenom mentalnog zdravlja podrazumijevao pozitivan osjećaj dobrobiti i osobno zadovoljstvo samim sobom, životnim ulogama i odnosima. Nadalje, istraživački nalazi su pokazali da participacija u tjelesnoj aktivnosti pozitivno utječe na stanje i na osobinu anksioznosti te da smanjuje reaktivnost na stres. Tjelesna aktivnost umjerenog ili srednjeg intenziteta potiče otpuštanje neurotransmitera koji omogućuju mentalno zdravlje pojedinca. Istraživački nalazi iz molekularne psihologije potvrđuju kako su razlike u funkcioniranju mozga kod različitih ljudi posljedica razlika u količini i distribuciji neurotransmitera i hormona. Empirijska istraživanja ukazuju kako je prefrontalni korteks mozga važna struktura koja je povezana sa tjelesnom aktivnošću i njenim učincima na kognitivno funkcioniranje pojedinca. Nalazi su potkrijepili učinkovitost redovite tjelesne aktivnosti u primarnoj i sekundarnoj prevenciji više kroničnih bolesti (npr. kardiovaskularne bolesti, dijabetes, rak, hipertenzija, pretilost, depresija i osteoporoza) kao i prerane smrti. Nadalje, redovita tjelesna aktivnost niskog i/ili srednjeg intenziteta potiče razvoj mehanizama stabilne adaptacije, mobilizaciju energetskih sustava i aktivira obrambene sposobnosti organizma te omogućava učinkovito upravljanje stresom. U budućnosti bi trebalo dublje istražiti biološke, psihološke i socijalne mehanizme koji su uzročnici promjena te integrirati empirijske nalaze iz neuroznanosti i drugih dijelova biologije s molekularnom psihologijom te psihologijom i kineziologijom sporta i vježbanja. Sve to s ciljem objašnjenja utjecaja tjelesne aktivnosti na multidimenzionalne i višesmjerne promjene te na prilagođeno reagiranje na stres.

aktivnost, stres, neuroznanost

nije evidentirano