hrvatski

Jednakost muškarca i žene : Pravo i politika u Hrvatskoj i Europskoj uniji

Prilozi ovom svesku su prije svega rad grupe mlađih autora i usmjereni su na jedan od središnjih pojmova prava i politike Europske zajednice – rodnu jednakost. Svi prilozi razmatraju političku pozadinu i normativnu regulaciju rodne jednakosti u Europskoj uniji i jednoj od potencijalnih kandidata za članstvo u Uniji – Republici Hrvatskoj. Prilog Tamare Perišin uvodi analizu postojećih pravnih pravila o rodnoj jednakosti u Republici Hrvatskoj. Posebno se osvrće na obveze koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Osnovna ideja teksta je nužnost usklađivanja rodne jednakosti u Hrvatskoj s europskim standardima koji zahtijevaju formalnu i stvarnu jednakost. Autorica daje pregled glavnih izvora prava rodne jednakosti u europskom pravu koji uključuju legislativne odredbe i sudsku praksu Suda EZ-a. Stoga poglavlje počinje razmatranjem relevantnih odredaba Ugovora, posebice članka 141., te povijesnog razvoja koji je do njih doveo, a zatim slijedi analiza direktiva povezanih s problematikom rodne jednakosti i sudske prakse koja je interpretirala njihovo značenje. Pravo rodne jednakosti obrađeno u članku moguće je podijeliti u tri osnovna supstancijalna područja - jednaka plaća, jednako postupanje i socijalna sigurnost. Poglavlje razrađuje značenje temeljnih pojmova poput plaće, neposredne i posredne diskriminacije, jednakog postupanja nasuprot jednakosti pred zakonom, tereta dokazivanja i drugih. Zaključuje se da se europski standardi rodne jednakosti mogu postići samo kroz osmišljenu suradnju zakonodavne, izvršne, upravne i sudske vlasti te Ustavnog suda. Stoga postupak usklađivanja prava neće biti dovršen donošenjem analognog nacionalnog zakonodavstva već će biti potrebno nastaviti s kontinuiranim i detaljnim praćenjem razvoja rodne jednakosti u Europskoj uniji. Jo Shaw istražuje opseg u kojem je rodno osviještena politika na ustavnoj razini uključena u pravni okvir Europske unije. Unutar jednog tako sveobuhvatnog pitanja, ona ispituje tri potpitanja vezana uz snagu i ustavnopravnu prirodu 'poretka rodne jednakosti' u EU, opseg usvajanja metodologije rodno osviještene politike od strane nadnacionalnih institucija poput Suda EZ, te promicanje (odnosno nepromicanje) ideja o definiranju rodno osviještene politike u raspravama o oblikovanju budućnosti Europe, posebice kada je riječ o Ustavnoj konvenciji iz 2002/2003. godine i Bijeloj knjizi Komisije iz 2001. godine. Vezano uz poredak rodne jednakosti, poglavlje dokazuje značaj načela jednakosti koje je duboko usađeno u ustavni poredak EU, barem u formalnom smislu, i otkriva brojne dimenzije funkcioniranja spomenutog načela unutar ustavnog poretka. Slučajevi Suda EZ navode na zaključak da je od strane Suda bilo malo nadnacionalne prilagodbe promijenjenoj sredini na koju podsjeća rodno osviještena politika. Ipak, u nekim novijim presudama Suda zanimljivo je primijetiti njegovu povećanu spremnost da se potpunije bavi socijalno-ekonomskim uvjetima u kojima se pojavljuju takvi slučajevi. Marginalizacija feminističke politike u Konvenciji i Bijeloj knjizi, zajedno sa sporim tempom prilagodbe Europskog suda, pokazuje da usađivanje rodno osviještene politike u ustavnu politiku Europske unije još treba napredovati. Hrvatsku agendu u području rodne jednakosti predstavio je Siniša Rodin. Težište poglavlja je na razlikovanju između političkih i pravnih aspekata rodne jednakosti te na važnosti razumijevanja kako se rodna jednakost istovremeno promiče u političkoj areni i osigurava sustavom pravnih lijekova za zaštitu prava pojedinaca. Dok je naglasak debate o rodnoj jednakosti u Hrvatskoj bio uglavnom usredotočen na jednakost u političkoj zastupljenosti, sve je jasnije da je normativna regulacija rodne jednakosti potrebna u svrhu obrtanja posljedica petrifikacije društvene raspodjele moći i uklanjanja institucionalne pristranosti. Jednom izraženo u normativnom obliku, pravo na rodnu jednakost otkriva odnosnu prirodu prava u hohfeldianskom značenju i naglašava obvezu zabrane diskriminacije. Pojačana očekivanja stečena od strane pojedinaca u sudskoj zaštiti prava rodne jednakosti mogu se odraziti na cijeli pravni sustav, a povećan broj novih sudskih postupaka može zauzvrat izazvati povećanje političkih zahtjeva za efikasnijim sudskim postupkom i višim standardima rodne jednakosti, što na kraju može dovesti do transformacije hrvatske pravne kulture od formalne u supstancijalnu. U poglavlju koje razmatra socijalnu politiku i rodnu jednakost Siniša Zrinščak analizira obilježja socijalne politike u Hrvatskoj i kriterije njene prilagodbe socijalnoj politici Europske unije. Okosnica poglavlja je rodna jednakost iz perspektive socijalne politike. Posebno se izdvajaju tri podteme: društvene pretpostavke rodne jednakosti temeljem socioloških istraživanja, problem pomirenja profesionalnih i obiteljskih obveza te položaj žena na tržištu rada u tranzicijskim zemljama. Analiza se kreće u okvirima odnosa prema pitanjima rodne jednakosti u Europskoj uniji, a poglavlje razrađuje razvoj politike rodne jednakosti kroz evoluciju europskog socijalnog modela Posebice se upozorava na sveobuhvatnost nove strategije Europske komisije u području rodne jednakosti za razdoblje od 2001-2005. godine i nužnost njene implementacije u tranzicijskim zemljama. Društveni okvir politike rodne jednakosti propituje se temeljem rezultata europskog istraživanja vrednota koji pokazuju da na razini vrednota, u nizu zemalja, koegzistiraju tradicionalne i moderne (postmoderne) vrijednosne orijentacije u gledanju na ulogu žene u društvu, i to kako na društvenoj tako i na individualnoj razini. Na slične trendove ukazuju i rezultati hrvatskog istraživanja, koje treba tumačiti u svjetlu snažnih tendencija retradicionalizacije društva. Osim dominantnih vrednota, perspektive rodne jednakosti treba sagledavati u kontekstu dominantnih obiteljskih politika u pojedinim europskim zemljama. Različite podjele obiteljskih politika danas su suočene s pronalaženjem odgovora na temeljno pitanje: u kojem opsegu mjere obiteljske politike doprinose lakšoj kombinaciji profesionalnih i obiteljskih obveza. To je posebno važno za Hrvatsku i ostale bivše komunističke zemlje, u kojima je ta kombinacija dodatno otežana nepovoljnim tendencijama na tržištu rada. Analiza pokazuje da se posljednjih godina u Hrvatskoj povećava udio žena među registriranim nezaposlenim stanovništvom, uz već zamijećeni veći udio žena u neaktivnom stanovništvu. Zato se izdvajaju dva važna problema: kako povećati udio žena na tržištu rada i kako potaknuti potrebu za različitim analizama bez kojih se niti jedna rodna politika ne može formulirati niti provoditi. U svom prilogu Goran Selanec razvija analitički okvir kojim bi se olakšalo razumijevanje odluka Suda EZ-a u području pozitivnih mjera. Kritička analiza odluka Suda navela je autora da predloži dva analitička okvira za razumijevanje doktrine pozitivnih mjera Suda EZ-a. Postojanje dva različita sustava doktrina za odlučivanje o istom pravnom pitanju rezultat je kompromisa između barem dvije sukobljene koncepcije rodne/spolne jednakosti. Obje koncepcije izražavaju se u odlukama Suda EZ-a vezano uz pitanje zakonitosti pozitivnih mjera. Poglavlje ukazuje na moguće pozitivne i negativne učinke doktrine Suda vezano uz pitanje pozitivnih mjera u pravu rodne/spolne jednakosti Europske unije. Autor sugerira da postojeća doktrina Suda u području pozitivnih mjera potiče centralizaciju, i u određenoj mjeri, monopolizaciju, debate o rodnoj/spolnoj jednakosti koja je u tijeku. Posljedica takve centralizacije može biti sužavanje djelokruga mogućih pozitivnih rješenja problema nejednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji. Snježana Vasiljević razrađuje problem spolnog uznemiravanja koji je postao predmetom brojnih debata o ženskim pravima u drugoj polovici prošlog stoljeća. Pojavom feminističkog pokreta otvorilo se jedno od najkontroverznijih pitanja, a to je da li je spolno uznemiravanje u dovoljnoj mjeri zakonski regulirano. Naime, iako se u većini demokratskih zemalja ono smatra diskriminatornim ponašanjem i kao takvo je zabranjeno, spolno uznemiravanje još uvijek predstavlja neriješen problem jer se ono prema zakonskim definicijama kažnjava samo ukoliko se događa na radnom mjestu. Spolno uznemiravanje se događa na različitim mjestima, ima različite oblike, a njegove žrtve su pojedinci bez obzira na njihov spol ili spolnu orijentaciju. Poglavlje analizira postojeću razinu zaštite od spolne diskriminacije u okviru EU, trenutnu situaciju u državama kandidatima za članstvo te postojeće probleme i izazove za države koje se tek nalaze na putu k europskim integracijama. U Hrvatskoj se spolna jednakost kao ni zaštita od spolne diskriminacije ne jamči u dovoljnom opsegu. Reforma pravnog sustava i usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravom EU jedan je od glavnih uvjeta za pristupanje Hrvatske Uniji.

rodna jednakost; Hrvatska; Europska unija

nije evidentirano