Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Specifične teškoće učenja: kako poučavati da bi učenje bilo uspješno? (CROSBI ID 644648)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | međunarodna recenzija

Kuvač Kraljević, Jelena ; Lenček, Mirjana Specifične teškoće učenja: kako poučavati da bi učenje bilo uspješno?. 2016

Podaci o odgovornosti

Kuvač Kraljević, Jelena ; Lenček, Mirjana

hrvatski

Specifične teškoće učenja: kako poučavati da bi učenje bilo uspješno?

Termin specifične teškoće učenja (ili specifične teškoće u učenju, STU) prisutan je u hrvatskom obrazovnom okruženju približno dvadeset godina premda nema službeno prihvaćene definicije kojom bi se pobliže odredile ove teškoće. Pojam se spominje i u zakonskim aktima (primjerice, Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teš- koćama u razvoju), no bez točnijih određenja i opisa o kojim se teškoćama zapravo radi. Glavnina znanstvenih radova iz ovoga područja usmjerena je na disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju, a termin se koristi i kao krovni naziv unutar kojega se svrstavaju i dijagnoze: primarne jezične teškoće, dispraksija, neverbalne teškoće učenja te ADHD i ADD. Kategoriziranje dijagnoza unutar specifičnih teškoća učenja jedno je od suštinskih znanstvenih pitanja u smislu pronalaženja zajedničkih korelata koji povezuju ove teškoće, ali i u smislu određivanja učinkovitih načina poučavanja ovog dijela populacije u školskoj dobi. Usmjeravajući se na disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju te jezične teškoće, kao najprisutnije dijagnoze iz kategorije specifičnih teškoća učenja, i Cjelovita kurikularna reforma prepoznaje STU kao zaseban i složen pojam, naglašavajući pri tome i potrebu za razrađenim pristupima u poučavanju i učenju djece koja su njime obuhvaćena. Danas dostupne preporuke o prilagodbama uglavnom su one usmjerene prema grafičkim prilagodbama teksta ili načinima nastavnikova iznošenja sadržaja. No, da bi djeca s jezičnim teškoćama, odnosno djeca sa specifičnim teškoćama učenja mogla uspješno svladavati školski program, potrebno je provesti niz drugih metodičkih prilagodbi koje u prvom redu zahtijevaju temeljno znanje o jezičnim djelatnostima koje se njima pokrivaju, a zatim i vrijeme za njihovu pripremu, primjenu i vrednovanje. Vizualizacija, ulančavanje znanja, stalno ponavljanje znanja u različitim kontekstima, poučavanje 3P modelu pisanja, različite metode suradničkog poučavanja samo su neke od metoda u okviru razlikovnog pristupa poučavanja dokazanih kao učinkovitim načinima u poučavanju djece sa specifičnim teškoćama učenja. Osim toga prepoznata Usmena izlaganja / Oral presentations 71 su obilježja poučavanja koja daju dobre rezultate: upućivanje učenika na razne strategije učenja i pronalaženje najučinkovitije ili strukturirani slijed s multisenzoričkim pristupom. Stoga je svrha ovog rada, temeljem iskustava kliničkog logopedskog rada s učenicima sa specifičnim teškoćama učenja, dati prikaz postupaka koji mogu osigurati dobre rezultate u poučavanju kao nadogradnju već postojećim smjernicama u procesu obrazovanja ove skupine djece.

specifične teškoće učenja, prilagodbe, razlikovno učenje

nije evidentirano

engleski

Specific learning disorders: how to creat succeful learning?

nije evidentirano

Specific learning disorders, accommodation, differentiate learning

nije evidentirano

Podaci o prilogu

x

2016.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Podaci o skupu

3. Dani obrazovnih znanosti

predavanje

20.10.2016-21.10.2016

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

nije evidentirano