hrvatski

Jezična i pragmatična obilježja psovke

U tekstu se polazi se od konstatacije da se u jezikoslovnoj literaturi psovkama (i njima bliskim vulgarizmima) posvećuje uglavnom malo pozornosti. Razlog se tomu nalazi s jedne strane u činjenici njihove gramatičke (jezične) „neobilježenosti“ (naime psovke u pravilu nemaju nikakvo posebno sintaktičko ustrojstvo), a s druge u načelnoj nezainteresiranosti gramatike (pa i dobroga dijela tradicionalnoga, strukturalističkog jezikoslovlja) za komunikacijske aspekte jezika. Stoga gramatički, ali i leksikografski opisi/propisi zanemaruju u komunikaciji inače vrlo učestale, ali društveno i etički neprihvatljive riječi i izraze. U nastojanju da se ponudi prihvatljiva definicija psovke – pri čemu se psovka dovodi u relaciju s vulgarizmom, ali i s poštapalicom i/ili diskursnom oznakom kao posebnim elementima komunikacijskoga događaja i/ili diskursa – ističu se upravo njezine pragmatičke uloge i značajke.

psovka, vulgarizam, govorni čin, poštapalica, diskursna oznaka

nije evidentirano