hrvatski

Prokletstvo tuge (Ivana Šojat-Kuči, Ničiji sinovi, Fraktura, Zagreb, 2012)

Ivana Šojat-Kuči nakon svojega drugog romana, proslavljenoga Unterstadta, napisala je još jedan zanimljiv i pozornosti vrijedan naslov umjetnički ostvaren na zavidnoj razini. Prije svega važno je istaknuti da u kontekstu suvremene hrvatske književnosti autorica ne pripada onom isključivo medijski populariziranom i time „matičnom“ literarnostvarateljskom kružoku, a isto tako ni pretpostavljenoj generacijskoj poetici koja je za takozvanu književnost u pokretu oduvijek bila labava teorijska konstrukcija. Autorica po svemu „odskače“ od očekivanoga prosjeka pa navedena tvrdnja o vrijednosti romana Ničiji sinovi svakako nije pretjerana zbog višestrukih estetskih kvaliteta toga djela proizašlih iz u njega uloženoga truda golemih razmjera. Tomu treba dodati i raščlanjivanje zanemarenih i dosad nedovoljno jasno artikuliranih tema pa je zbog njihova statusa prešućivanosti postojao neispisan beletristički prostor koji je autorski hrabro svojim proznim djelom ispunila Ivana Šojat-Kuči.

Ivana Šojat-Kuči, roman Ničiji sinovi, interpretacija

nije evidentirano