hrvatski

Antropološka konceptualizacija prostora u thangka slikarstvu i suvremenim umjetničkim praksama

Cilj ovoga rada je putem primjera iz umjetnosti i etnografskog istraživanja pokazati i objasniti načine konceptualizacije prostora unutar thangka slikarstva i suvremenih umjetničkih praksi te utvrditi kako ti postupci utječu na oblikovanje odnosa prema slici. U ovoj sam studiji slijedio dvojni metodološki obrazac koji uključuje kvalitativne istraživačke tehnike evokativno- performativne etnografije i kritičko- analitičke tehnike tumačenja slike. Fenomen slike obradio sam na primjerima radova suvremenih umjetnika/ica i kritičkim pregledom teorija o slici. Utjecaj geometrije i nasljeđa Pitagorinih škola na umjetnost, znanost i kulturu tematizirao sam različitim umjetničkim djelima. Konceptualizaciju prostora u thangka slikarstvu obradio sam na temelju rada u školi Thangde Gatsal, i istraživanjem thangka slikara/ica Majstora Lochoa, Sarike Singh i drugih. Teorijski okvir mog rada temelji se na analitičkom aparatu koji se razvio zahvaljujući opusima Michela Foucaulta, Waltera Benjamina i Hansa Beltinga, koji su važni za razumijevanje konceptualizacije prostora u suvremenoj umjetnosti. Pomoću više primjera analizirao sam odnos prema slici u tibetskoj i suvremenoj kulturi. Rezultat ove studije je nova platforma promišljanja slike, nastala na temelju istraživanja, usporedbe i sinteze tibetskog i globalnog kulturnog konteksta putem modela Trećeg prostora. Model je na osnovu ideje Trećeg prostora Henrija Lefebvrea i Homija K. Bhabhe kreirao Edward W. Soja. Zaključak ove studije jest da je načine konceptualizacije prostora u thangka slikarstvu i suvremenim umjetničkim praksama, kao i oblikovanje odnosa prema slici, moguće pokazati i objasniti formom jezika transformiranom u instrumentarij Trećeg prostora koji je zasnovan na osobnom iskustvu istraživača.

slika ; prostor ; Treći prostor ; thangka slikarstvo

nije evidentirano