hrvatski

Vizulna egzegeza tridentskoga nauka "o najsvetijim sakramentima pokore i posljednje pomasti"

Početne kritike Martina Luthera (1517.) vezane su za sakrament pomirenja (sv. ispovijedi, pokajanja), a odluka o obrani "najsvetijih sakramenata pokajanja i posljednje pomasti" na Tridentskom je saboru odražavala zamjerke reformatora (primjerice, objašnjenja razlike krštenja u odnosu prema pomirenju kroz pokajanje i ploru). U iznimno važnom, drugom razdoblju, neoposredno nakon ključne tridenske Odluke o presvetom sakramentu euharistije (11. listopada 1551.) na sljedećoj su sjednici (25. studenoga 1551.) tridentski oci potvrdili sakramentalnost pokajanja i posljenje pomasti. Tijek rasprave o pitanjima sakramenata pomirenja i posljednje pomasti, koju su za zasjedanja vodili biskupi s pravom glasa i teolozi bez mogućnosti glasovanja, dugo nije bio poznat. Bile su dostupne samo odluke objavljene neposredno nakon završetka Tridentskoga sabora (1564.). Vizualna egzegeza tih odluka pružila je vjernicima bliske svetačke uzore pokajanja ili smrtnih iskušenja, oplela oko njih hagiografije, dakle unijela je život u slova temeljna za novi katolički identitet.

vizualna egzegeza, sakramenti pokore i posljednje pomasti, ikonografija

nije evidentirano