hrvatski

116. Stare i nove paradigme hrvatske historiografije

Hrvatska historiografija suočena je s jednim osebujnim problemom. S jedne strane, zapadni historičari priznaju da je ideja komunizma bila vrlo utjecajna u zapadnim izobrazbenim sustavima, osobito u historiografiji. S druge strane, neki prominentni hrvatski historičari odbacuju ideju da su marksizam i Komunistička partija bitno utjecali na historiografiju. Oni stoga odbacuju ideju da bi njihova historiografija trebala biti revidirana i popravljena. Štoviše, svaki pokušaj u tom smjeru, čak svaki historiografski pristup koji se razlikuje od njihova proglašavaju "neznanstvenim". Naslanjajući se na teorijska razmišljanja o naravi "povijesnog mišljenja", autor se ne slaže s tim hrvatskim historičarima te tvrdi da je s hrvatskom neovisnošću hrvatska historiografija suočena s novim paradigmatskim određenjem. Bivša historiografija bila je obilježena paradigmom jugoslavenstva kao konačnim ostvarenjem hrvatske nacije i kao najvišim političkim postignućem. Sad kad je povijesni razvoj pokazao neutemeljenost te pretpostavke, historiografija je suočena s drukčijom paradigmom koja će u konačnici preispitati prošle historiografske "istine" te zahtijevati svježi pogled u (nedavnu) prošlost. To će predstavljati pravo osvježenje hrvatske historiografije, jer će, nakon dugoga razdoblja, konačno biti oslobođena političkih i ideoloških nameta.

Historiografija; hrvatska; paradigme

nije evidentirano