hrvatski

113. Hrvatska historiografija kroz trideset godišta Časopisa za suvremenu povijest (1969.-1999.),

Hrvatska historiografija suočena je s jednim osebujnim problemom. S jedne strane, zapadni povjesničari priznaju da je ideja komunizma bila vrlo utjecajna u zapadnim obrazovnim sustavima, napose u historiografiji. S druge strane, neki prominentni hrvatski povjesničari odbacuju ideju da su marksizam i Komunistička partija bitno utjecali na historiografiju. Oni stoga odbacuju ideju da bi njihova historiografija trebala biti revidirana i popravljena. Štoviše, svaki pokušaj u tom smjeru, čak svaki historiografski pristup koji se razlikuje od njihova, proglašavaju "neznanstvenim". Naslanjajući se na teoretska razmišljanja o naravi "historijskog mišljenja", autor se ne slaže s tim hrvatskim povjesničarima te tvrdi da je s hrvatskom neovisnošću hrvatska historiografija suočena s novim paradigmatskim određenjem. Bivša historiografija bila je obilježena paradigmom jugoslavenstva kao konačnim ostvarenjem hrvatske nacije i kao najviše političko postignuće. Sad kad je povijesni razvoj pokazao neutemeljenost te pretpostavke, historiografija je suočena s drukčijom paradigmom, koja će u konačnici preispitati prošle historiografske "istine" te zahtijevati svježi pogled u (nedavnu) prošlost. To će predstavljati istinsko osvježenje hrvatske historiografije, jer će, nakon dugog razdoblja, konačno biti oslobođena političkih i ideoloških nameta.

Historiografija; ideologija; utjecaji

nije evidentirano