hrvatski

JEZIK – DISPOZITIV ILI GENERIČKA BIT ČOVJEKA?

Kako očuvati vezu između jezika i mišljenja? U radu se polazi od tog temeljnog pitanja u svrhu detekcije kako stoji s filozofijom danas, kao medijem tog odnosa (Badiou). Nadalje, ovaj diskurs pokušava objasniti suvremenu vezu koncepta dispozitiva (Foucault ‒ Agamben) i jezika. Cilj je medijskih dispozitiva neutraliziranje profanacijske moći jezika kao čistoga sredstva. Otimajući jezik ljudskome uopće i bitkovnom karakteru njegove spoznatljivosti, kapitalizam nadzire društvenu komunikaciju. Kapital se služi jezikom kao sredstvom širenja vlastite ideologije i navođenja na dobrovoljnu poslušnost. Jezik, koji bi trebao biti čisto sredstvo, u medijskoj sferi izlaže vlastitu prazninu. Jezik se kao nešto najnavlastitije svakome ljudskom entitetu treba osloboditi svoje komunikacijske svrhe. Ne treba nam „više komunikacije“. Ono što nam nedostaje jest stvaranje – otpor prema sadašnjosti (Deleuze & Guattari). Do toga bismo mogli stići ako obnovimo JEZIK kao generičku bit čovjeka. Konačno, dospijevanje u jezik jest i medij dolaska u svijet (Sloterdijk).

jezik, mišljenje, dispozitiv, komunikacija, generička bit čovjeka, svijet

Rad je objavljen u okviru mentorskog rada profesora sa studenticom i rezultat je zajedničkog istraživanja na području filozofije jezika i filozofije odgoja