hrvatski

Dvorci Slavonije u 18. i 19. stoljeću; 18. és 19. századi szlavóniai kastélyok

Na prostoru sjeverne Hrvatske, između Zagreba i Iloka, zabilježen je isti broj dvoraca kao u Hrvatskom zagorju, ali na otprilike osam puta većoj površini, što daje mnogo manju gustoću dvoraca. Manja je gustoća posljedak površinom velikih vlastelinstava, koja su upravo u Slavoniji bila najveća u Hrvatskoj. Rasprostranjenost dvoraca i kurija na širem prostoru Slavonije nije ujednačeno. Na prostoru nekadašnje Vojne krajine dvoraca nema jer tu nije bilo niti feudalnih gospoštija. Najraniji novoizgrađeni dvorci u 17. st. podižu se na prostoru izmeću Zagreba i Križevaca. Taj prigorski kraj postat će jedna od znatnijih zona koncentracije dvoraca i kurija u sjevernoj Hrvatskoj. Tek će se u drugoj polovici 18. st. stvoriti povoljne političke i gospodarske prilike za izgradnju dvoraca. Oni će se jače grupirati u Požeškoj kotlini, na širem osječkom prostoru i u podravskom kraju. Na prostoru istočnije od Zagreba prvi dvorci nastaju u prigorskom kraju tijekom 17. st. Nakon oslobođenja Slavonije od turskog zaposjednuća, na prijelomu 17. i 18. st. počinje gradnja dvoraca i kurija posvuda po sjevernoj Hrvatskoj. Dvorac princa Eugena Savojskoga u Bilju (Bellye), izgrađen u prvoj polovici 18. st., prvi je dvorac izgrađen na prostoru koji je stoljeće i pol bio pod turskom vlašću. Autori (projektanti) pojedinih dvoraca rijetko su nam poznati.

dvorci; Slavonija; 18. i 19. stoljeće; kastélyok; Szlavónia 18. és 19. századi

nije evidentirano