hrvatski

Epistemološki pristup Kvirina Vasilja ljepoti i umjetnosti

Estetički i spoznajni nazori Kvirina Vasilja (Međugorje, 1917 – Chicago, 2006), filozofa i franjevca koji je živio i djelovao u USA, tema su ovog članka. Vasilj je pre - davanja iz estetike slušao u Zagrebu 1943. i u Beču 1944. godine, pa je, nezadovoljan ponuđenim, već tad odlučio jednom se ozbiljnije pozabaviti pitanjima estetike. Priznaje kako je provedbi te odluke pristupio s određenim ustezanjem svjestan činjenice da estetičkim temama nije posvećivao dostatnu pozornost. Uvjeren je kako je preoku - pacija drugim, temeljnim, filozofskim pitanjima − očito, spoznajnim pitanjima − po naravi stvari urodila originalnim mislima i u estetici. Dodatno zanimanje za ovdje naznačenu temu proizlazi iz činjenice kako izlaganja o ljepoti i umjetnosti ne pripa - daju uobičajenom kanonu skolastičkih tema. Ovdje posebnu pozornost posvećujemo knjizi Ljepota i umjetnost (1979). Vasilj o lijepom govori kao o temeljnom pojmu ljudske spoznaje, nesvodivom i neizvodivom, posve neovisnom o voljnim i osjetilnim težnjama. Lijepo je sve ono što se sviđa u samom činu neposrednih umskih zrenja. Ljepota nije osobina stvari, nego je ljepota ono što subjekt spoznaje kao lijepo. Otud ni nije moguće dokazati da je nešto lijepo, tvrdi Vasilj. Vasilj ističe praktičnu stranu umjetnosti: ona je djelatnost sa svrhom materija - liziranja ljudskih ideja i osjećaja, zadovoljenja čovjekove potrebe za ljepotom, pro - izvođenja sasvim određenih raspoloženja. Umjetnik se ne razlikuje od drugih ljudi po tom što bi imao velike ideje ili vatrena čuvstava koja ne bi posjedovali i drugi ljudi, tvrdi Vasilj, nego po tom što vlastitim idejama i čuvstvima zna dati adekvatnu osjetilnu formu. Uz to umjetnik prilikom proizvođenja umjetničkog djela istovremeno razvija i oblikuje vlastite ideje i osjećaje pa je umjetničko djelo »sintetično rađanje«. Umjetnost ne može riješiti pitanje o smislu čovjekova postojanja, tvrdi Vasilj, nego tek u materiji izraziti najdublje i najsnažnije ljudske osjećaje te zaustaviti nji - hovu prolaznost. Umjetnost kao slobodno ljudsko djelovanje postaje predmet etike, ipak ne u smislu da moralni zakon nameće posebna pravila ostvarivanja umjetničkog djela, nego u smislu da nalaže umjetniku da umjetnost ostvaruje u skladu s najvećom svrhom svog bića. Problemu umjetnosti pristupio je Vasilj sa svog specifičnog spoznajnog stanovišta i razgraničio umjetnost od nekih drugih teorijskih ili praktičnih područja ljudskog djelovanja. Iako Vasiljeva estetika afirmira i umjetnika i umjetničko djelo – stavlja naglasak na umjetnikovo nadahnuće i njegov um, ali ne zanemaruje ni materijalnu komponentu – čini se da Vasilj u govoru o lijepom ipak prednost daje subjektu. Do - nekle protivno Vasilju mi tvrdimo: estetski doživljaj nije u potpunosti automatizirana stvarnost koja se pojavljuje u svakoj spoznaji o realnosti stvari, kao što ni ljepota nije potpuno relativna stvarnost ovisna o vlastitom sviđanju ili nesviđanju.

Kvirin Vasilj ; spoznajna teorija ; estetika ; lijepo

Epistemological and aesthetical views of Kvirin Vasilj (Međugorje, 1917 – Chicago, 2006), philosopher and Franciscan who lived and worked in the USA, are discussed in this article. In 1943 Vasilj attended lectures in aesthetics in Zagreb, and in 1944 in Vienna, but unsatisfied with the scope offered, it was then that he decided to pursue aesthetical issues more systematically at some later point in life. This he accomplished in the book Ljepota i umjetnost ( Beauty and Art , 1979), where in the introduction he admits having embarked upon this project reluctantly, aware of the fact that he devoted little scholarly attention to aesthetical topics. He believes that his pursuit of other, foundational philosophical issues − evidently, epistemological isssues – by the nature of things has produced certain original thoughts in aesthetics, too. Additional interest in the here selected topic comes from the fact that lectures in beauty and art do not fall within the common canon of scholastic themes. Vasilj speaks of beauty as a fundamental notion of human knowledge, which is entirely independent from the actions of will and senses. Beauti