hrvatski

Sintaktičke funkcije participa u hrvatskim protestantskim Artikulima (1562.)

Prvi hrvatski prijevod Augsburške vjeroispovijesti nastao je 1562. godine zahvaljujući djelatnosti hrvatskih protestanata Stipana Konzula i Antuna Dalmatina, koji su preveli slovensku redakciju Primoža Trubara i otisnuli je u dva izdanja: glagoljicom i ćirilicom. Uzora na koji su se mogli ugledati pri prevođenju toga djela nisu imali, stoga je zanimljivo vidjeti kakav su jezik predvidjeli za ona izdanja koja nisu bila usko vezana uz oltar (kao što je primjerice Novi testament), odnosno postoji li razlika između jezika namijenjena liturgijskim i neliturgijskim izdanjima ili je riječ o jedinstvenoj književnojezičnoj koncepciji. U ovome radu raščlanjuju se sintaktičke funkcije aktivnoga participa prezenta i aktivnoga participa preterita I. u glagoljičkome izdanju Artikula kako bi se utvrdilo koji su im status hrvatski protestanti namijenili kao jednomu od ključnih elemenata dotad najprestižnije inačice hrvatskoga književnog jezika. Premda hrvatski prijevod vrlo dosljedno slijedi Trubarov predložak, posebno su zanimljivi mnogobrojni primjeri u kojima hrvatski protestanti uvode particip na mjesto drugih slovenskih sintaktičkih konstrukcija.

hrvatsko glagoljaštvo, 16. stoljeće, reformacija, Augsburška vjeroispovijest, sintaksa, particip

nije evidentirano