hrvatski

Krleža o Boškoviću: filozof prirode i diletantski pjesnik

Da se Krleža o Boškoviću očitovao kao o filozofu prirode, nepobitno i najuvjerljivije potvrđuje sadržaj marginalije nastale tijekom prve polovice pedesetih godina 20. stoljeća. Ta Krležina marginalija odnosila se na natuknicu koja je o Boškoviću trebala biti otisnuta u drugom svesku Enciklopedije Jugoslavije. Naime, Krleži je bilo važno da u toj natuknici budu i podaci o »Naturfilozofiji Boškovićevoj«. Osim toga, Krleža je nekoliko godina ranije naglasio da je »Isusovac Bošković« bio istaknuti »matematik i atomista« (1946.), štoviše, da je bio »jedan od prvih zapadnoevropskih atomista« (1948.). Istodobno, Krleža je ukazivao na to da je potrebno prevesti Boškovićeva djela. Prema njegovim spoznajama iz 1947. godine, Bošković je »kod nas« poznat tek »po tome što je bio O. D. I. [otac Družbe Isusove] i autor jedne diletantske Ode Prečistoj Djevici.« Pritom upozoravam da je taj stav bio uvelike uvjetovan Krležinom netrpeljivošću prema isusovcima, koja se najčešće očitovala u njegovim promišljanjima o odnosu tog crkvenog reda prema hrvatskoj književnosti: »znamo da su Isusovci spalili i iskorijenili čitavu našu pučku poeziju«. Zbog toga je nastojao obezvrijediti i Boškovićevo pjesništvo, točnije pjesmu ili, kako je Krleža određuje, »astronomsku odu«, koju je Bošković, kao što danas znamo, naslovio Virgo sine labe concepta (Djevica bez grijeha začeta). O Krležinu omalovažavanju Boškovićeva pjesničkog umijeća svjedoči rečenica u tekstu Illyricum sacrum iz 1944. godine: »Kada Rugjer Bošković pjeva svoju astronomsku odu Prečistoj, ta je pjesma tako slaba te nije mogla biti uvrštena ni u jednu od naših antologija, uprkos svim kontrareformatorskim mjerilima naše historiografije, koja nije bila ni prestala da bude nego zlonamjerno izvrtanje istine i trajno paljenje ‘poroda od tmine’, od Gundulića do danas.«

Miroslav Krleža, Ruđer Josip Bošković

That Krleža regarded Bošković as a philosopher of nature is irrefutably and most convincingly confirmed by the contents of a remark made during the first half of the 1950s. That Krleža’s remark referred to an entry on Bošković that should have been printed in the second volume of the Encyclopedia of Yugoslavia. Namely, it was of great importance to Krleža that the entry contains data on “Bošković’s Natural Philosophy”. Furthermore, several years earlier Krleža pointed out that “Bošković the Jesuit” was a prominent “mathematician and atomist” (1946), moreover, that he was “one of the first western European atomists” (1948). At the same time, Krleža emphasized the need of translating Bošković’s works. According to his findings from 1947, Bošković was known “by us” only for “being a F. S. J. [Father of the Society of Jesus] and an author of a dilettante Ode to the Virgin Most Pure.” Thereat, one must bear in mind that the aforementioned claim was greatly conditioned by Krleža’s intolerance of Jesuits, which was most often expressed in his thoughts on the relationship of that Church order towards Croatian literature: “we know that Jes