hrvatski

Migranti na margini: položaj i percepcije tražitelja azila u Hrvatskoj (2011. – 2016.)

Iako je u razdoblju od rujna 2015. do travnja 2016. kroz Hrvatsku prošlo više od 650.000 izbjeglica i drugih prisilnih migranata, azil u Hrvatskoj zatražila je tek 211 osoba stječući time službeni status tražitelja azila. Zaglušujuća medijska buka aktualna tijekom izbjegličke krize (2015.–2016.) ubrzo je utihnula ostavljajući javnost relativno neupoznatom s novim migracijskim kretanjima i „transferima“ tražitelja azila između europskih zemalja kroz koje je prolazila tzv. Balkanska ruta. Također je do danas široj javnosti prilično nepoznato kakav je položaj tražitelja azila u Hrvatskoj te s kakvim su izazovima oni suočeni, posebice ako se u obzir uzme da u nekim društvima prevladava stajalište prema kojem se procjenjuje da je tražiteljima azila za život dovoljno 80% društvenog standarda zbog njihovih smanjenih očekivanja (Weiss, 2005). Pri tom se nameće i pitanje koliko se tražitelji azila u Hrvatskoj doživljavaju kao „građani drugog reda“, odnosno kakva je općenito percepcija tražitelja azila i je li se ona mijenjala s obzirom na nove migracijske obrasce s kojima se Hrvatska susretala u posljednjih pet godina. U ovome se radu komparativno prikazuju rezultati tri studije u kojima se istraživala percepcija tražitelja azila među različitim populacijama i u različitim vremenskim razdobljima. Primjenjujući metodu ankete dvije su studije provedene prije izbjegličke krize, 2011. na prigodnom uzorku studenata Zagrebačkog sveučilišta (N = 277) i 2013. na prigodnom uzorku stanovnika istočne Slavonije (N = 1110), a treća je studija provedena u jeku izbjegličke krize krajem 2015. na prigodnom uzorku stanovnika dvije zagrebačke četvrti (Dugava i Trnja) (N = 299). Iako su se u provedenim studijama koristile modificirane verzije skale percepcije tražitelja azila, u analizama se za potrebe ovoga rada uspoređuju stavovi prema tražiteljima azila na temelju osam indikatora upotrijebljenih u svim studijama, a kako bi se mogle bolje opisati razlike među različitim skupinama ispitanika i ispitati potencijalne promjene u percepciji tražitelja azila s povećanjem mogućnosti socijalnog kontakta. Navedene čestice uz prihvatljivu pouzdanost upućuju u sve tri studije na percepciju tražitelja azila u ekonomsko-kulturnoj dimenziji uz naznačeni sigurnosni aspekt. Pritom rezultati faktorske analize na uzorcima studenata i Zagrepčana upućuju na razdvajanje ekonomske i kulturne dimenzije, dok je među ispitanicima iz istočne Slavonije dobivena jedinstvena ekonomsko-kulturna percepcija tražitelja azila. Razlike prema osnovnim sociodemografskim karakteristikama ispitanika upućuju na dodatna razlikovanja među provedenim studijama iako neki nalazi pokazuju konzistenciju u percepciji tražitelja azila u Hrvatskoj (primjerice značajna povezanost desne političke orijentacije s negativnijom percepcijom tražitelja azila u kulturnoj dimenziji). U interpretacijama se dobiveni rezultati smještaju u konceptualni okvir pomalo zanemarenog odnosa kulture i nejednakosti (Lamont i sur., 2014 ; Massey i sur. 2014), pri čemu se upućuje na važnost daljnjih istraživanja ovoga fenomena.

tražitelji azila ; društveni položaj ; percepcija tražitelja azila ; kulturna i ekonomska dimenzija ; Hrvatska

nije evidentirano