hrvatski

Interdisciplinarni pristup u ekstremno pothranjene djevojke s anoreksijom nervozom restriktivnog tipa

Uvod: Poremećaji u jedenju treća su po učestalosti kronična bolest adolescenata i predstavljaju rastući medicinski problem. Dijelimo ih na anoreksiju nervozu (AN) restriktivnog (AN RT) ili bulimično-purgativnog tipa (AN-BP), bulimiju nervozu, nespecifični poremećaj u jedenju i kompulzivno prejedanje. Dijagnostički kriteriji za AN su tjelesna masa manja od minimalno očekivane, strah od debljanja te poremećen doživljaj izgleda vlastitog tijela. Oboljeli od AN-RT održavaju nisku tjelesnu masu ograničavanjem peroralnog unosa, a često i ekstenzivno vježbaju, dok oboljeli od AN-BP uz ograničeni peroralni unos izazivaju povraćanje te koriste laksative i/ili diuretike. Iako se u osnovi radi o psihoemocionalnom poremećaju, postoji značajan rizik razvoja brojnih metaboličkih i fizičkih posljedica od kojih su neke potencijalno ireverzibilne, moguće i fatalne. U ovom radu prikazujemo slučaj devetnaestogodišnje djevojke koja je primljena radi recidiva AN-RT od koje boluje unatrag šest godina. Prikaz slučaja: ekstremno pothranjena djevojka koja boluje od teške, tvrdokorne anoreksije nervoze restriktivnog tipa prima se na Gastroenterološki odjel Klinike. Pri prijemu je pri svijesti, orijentirana u vremenu i prostoru, kahektična, ispražnjenog panikulusa, bradikardna, c/p 40/min, eupnoična. RR 100/65 mmHg. TM 33, 5 kg (-25, 6 kg za TV) TV 169, 3 cm (75-85.c) ITM 11, 67 kg/m2 (0.c, z-score -9, 32). Koža je difuzno suha s lanugo dlačicama, muskulatura hipotrofična. Vanjske spolne oznake su ženske, pubarche i telarche I/II. Ostali status je bez osobitosti. Laboratorijskom obradom zabilježena je leukopenija (L 2, 8x109/L) i hipoglikemija (GUK 3, 9 mmol/l). Kardiološkim pregledom utvrđena je sinus bradikardija (36-42/min), perikardijalni izljev (11 mm) i prolaps mitralnog zalistka s regurgitacijom. Višekratno učinjenom obradom nije nađeno elemenata koji bi govorili u prilog organske podloge poput kronične upalne bolesti crijeva ili celijakije. Psihološkim testiranjem potvrđene su visoko naglašene sve kompozite specifične za poremećaj u jedenju. Zbog rizika od realimentacijskog sindroma ponovno hranjenje inicijalno kreće vrlo oprezno, kalorijskim unosom značajno manjim od dnevnih potreba. Uz konzultaciju nutricionistice kreiran je prilagođeni početni jelovnik od 1000 kcal/dan uz dodatni izokalorijski/izoosmolarni enteralni polimerički pripravak 200 ml dnevno (200 kcal) s ciljem izbjegavanja razvoja realimentacijskog sindroma uz što se postiže početni prirast tjelesne mase. Zaključak: Ilustrirani slučaj ekstremno pothranjene 19-godišnje djevojke pokazuje koliko je važan interdisciplinarni pristup u liječenju oboljelih od poremećaja u jedenju. U timu sudjeluju sve pedijatrijske subspecijalnosti, psiholog, psihijatar i nutricionist te posebno educirane medicinske sestre kako bi se postigli što bolji rezultati liječenja. Naglašavamo, u početnim fazama liječenja nutricionist mora biti prema pacijentu nevidljivi član tima kako direktni kontakt ne bi podržavao opsesiju hranom odnosno ekstremno kruto provođenje propisanog jelovnika.

anoreksija nervoza, pothranjenost, realimentacijski sindrom, interdisciplinarni pristup

nije evidentirano